Učesnici
-
Vuk Drašković
političar i književnik
-
Nikola Banjac
pravnik
-
Ognjen Karanović
istoričar
Moderator
-
Nemanja Starović
istoričar i saradnik CZDS

Nije samo ime Josipa Broza Tita obeležilo postojanje Jugoslavije i ime jugoslovenske države nije bilo poznato u svetu samo zahvaljujući delatnostima pomenutog komunističkog doživotnog predsednika druge po redu zajedničke državne zajednice Južnih Slovena. Možemo slobodno da ukažemo na činjenicu da je nekoliko decenija pre dolaska komunista na vlast u Jugoslaviji, utemeljitelj, osnivač i prvi vladar jugoslovenske države, viteški kralj Aleksandar I Karađorđević, takođe uživao veliko poverenje, slavu i simpatije kod političkih i opštedruštvenih elita, ali i kod najširih slojeva populacije u mnogim zemljama ondašnjeg sveta, a posebno u Evropi. Dakle, ime kralja Aleksandra I Ujedinitelja jednako je obeležilo istorijat postojanja jugoslovenske države u svesti velikog dela naroda i država u svetu, makar u periodu između dva svetska rata. Svrsishodnost i funkcionalnost jugoslovenske države čiji je istorijat obeležen životom kralja Aleksandra Karađorđevića, predstavljaju nepresušni izvor sporenja u javnosti svih društava nastalih raspadom Druge Jugoslavije nakon završetka tragičnih Ratova iz devedesetih godina prethodnog veka (1991-1999). Pomenuta javnost u velikoj meri ukazuje na nekakvo „breme krivice“ koju bi ime Aleksandra Karađorđevića trebalo da „ponese“ kada je u pitanju očigledni neuspeh ideje jugoslovenstva, ideologije jugoslavizma ili „jugoslovenski državni projekat“. Dok spontano ili maliciozno, marginalizujemo njegove nesvakidašnje državničke i političke kvalitete, izvanredne osobine velikog vojskovođe, istovremeno, čoveku koji je stvarao nezavisnu državu jugoslovenskih naroda, spočitavamo odgovornost za njenu propast. Kao da je „Titova Jugoslavija“ predstavljala veliki uspeh i još nerazumnije, kao da je Druga Jugoslavija opstala do danas?! Kralj Aleksandar dao je život za Jugoslaviju i bio je prva žrtva napora onih političkih činilaca u zemlji i inostranstvu koji su nameravali da čovečanstvo „gurnu u provaliju nestanka“. Bio je poslednja saveznička žrtva iz Prvog svetskog rata, a možda i prva žrtva fašističke nemani iz Drugog svetskog rata!