Paralelno sa dekadencijom osmanlijske države i ekspanzijom velikih evropskih sila na Balkansko poluostrvo i Srednji istok, budi se nacionalna svest naroda pod osmanlijskim jarmom. Sukob ta tri međusobno suprotstavljena procesa dostiže vrhunac u periodu od 1875. do 1878. godine, koji je u istoriografiji poznat pod imenom Velika istočna kriza. To je period u kome su se na Balkanskom poluostrvu smenjivali rat i mir u istorijski kratkom i burnom vremenu. Period je ograničen Hercegovačkim ustankom iz 1875. godine, kojim je započela kriza, i Berlinskim kongresom iz 1878. godine, čijim je odlukama kriza okončana. Prema odlukama Berlinskog kongresa Srbija je stekla svoju nezavisnost i teritorijalno proširenje. Međutim, postavljamo pitanje, zbog čega danas, ipak, ne slavimo 13. jul kao Dan nezavisnosti?