fbpx

Republika Moldavija u identitetskim previranjima – zaboravljeno žariše geopolitičkih duela

18/06/2018
Autor :
Analize/Geopolitika

REPUBLIKA MOLDAVIJA U
IDENTITETSKIM PREVIRANJIMA

ZABORAVLJENO ŽARIŠE GEOPOLITIČKIH DUELA

 

Geopolitička pozicija Republike Moldavije jedna je od najsloženijih ne samo u Evropi, već na kompletnom evroazijskom prostoru. Država koja je nastala spletom geopolitičkih okolnosti, nikada nije dovršena. Njeno stanovništvo zagledano je u najmanje tri prestonice drugih zemalja, jedinstvena intelektualna elita nikada nije formirana, podele su veoma duboke i etnička, jezička, administrativno-verska šarolikost, neretko biva izvorom političkih konflikata.

Moldavija, od raspada SSSR-a i stvaranja nove geopolitičke mape Evrope, nosi neslavnu titulu jedne od najnerazvijenijih i najsiromašnijih država Starog kontinenta. Republika Moldavija obuhvata samo manji deo istorijske celine istog naziva, koja je danas podeljena između Rumunije, Ukrajine i Republike Moldavije.

Teritorija koja je vekovima prelazila iz ruke u ruku, nakon gubitka posebnog statusa Kneževine Moldove, potpada pod vlast ruskih careva u 19. veku, da bi između dva svetska rata u 20. veku bila uključena u sastav kraljevine Rumunije, a nakon okončanja Drugog svetskog rata, bila uključena u SSSR kao jedna od republika.

REPUBLIKA MOLDAVIJA ILI DRUGA RUMUNSKA DRŽAVA?

U vreme raspada SSSR-a, u Moldaviji dolazi do sukobljavanja različitih političkih koncepata. Na vlast u Kišinjevu (rum. Kišinau), dolaze prounijatske snage, koje se zalažu za pripajanje Rumuniji. Ove snage smatraju Moldavce romanskog porekla Rumunima, a ne zasebnom etničkom zajednicom. Jezik kojim se govori u Republici Moldaviji nazivaju rumunskim, verni su Rumunskoj pravoslavnoj crkvi.
S tim u vezi, nove vlasti su i donele seriju simboličnih akata, kojima bi potvrdile svoju privrženost opšterumunskom cilju. Godine 1990. odlučeno je da zastava novoformirane države bude rumunska trobojka, koja je nakon nekoliko meseci modifikovana i usvojena tako da nijanse boja na zastavi budu različite od rumunske (naročito plava), format zastave je drugačiji u odnosu na rumunsku, a takođe je dodat i državni grb kako bi razlika bila uočljivija. Ipak, ova zastava, koja čak i danas izaziva određene kontraverze i koju ni antiunitarne snage tokom svog vladanja nisu izmenile, neodoljivo podseća na zastavu svog zapadnog suseda, baš kao i državni grb.

Zastava Rumunije

Zastava Republike Moldavije

Godine 1991. za himnu Republike Moldavije je odabrana svečana pesma „Probudite se Rumuni“ („Deșteaptă-te, române“), koja je zvanična himna Rumunije od 1990. godine, mada se u različitim razdobljima koristila i ranijih godina, od svog nastanka 1848. godine. Sama himna je veoma interesantna, pošto u određenim delovima govori o potrebi da se svetu dokaže kako: „… u ovim venama i dalje teče rimska krv“.  Rumuni se pozivaju da se probude iz samrtnog sna, „… u koji su vas gurnuli varvari i tirani“, a kroz tekst himne, Rumuni se takođe pozivaju da se prisete rimskog imperatora Trajana.

Svakako, ovakav, prounijatski stav, koji je negirao moldavsku osobenost i zagovarao „okončanje sverumunskog ujedinjenja“, nije mogao a da ne naiđe na otpor, prevashodno slovenskog stanovništva u Republici Moldaviji, koje je naročito brojno na severu zemlje, u drugom po veličini gradu Balciju, kao i u drugom po broju stanovnika Tiraspolju, odnosno u kompletnoj Pridnjestrovskoj Moldavskoj Republici (rus. Pridnjestrovlje, rum. Transnistrija). Upravo u Pridnjestrovlju, koje je uživalo autonoman status unutar Socijalističke Republike Moldavije, a u okviru SSSR, još osamdesetih godina počinju da jačaju separatističke težnje koje eskaliraju nakon pobede prorumunskih snaga na prvim demokratskim izborima.

Unionistički lider George Đimpu, postavlja rumunsku zastavu na sedište moldavskog parlamenta, umesto sovjetske 1991. godine.

Đimpu je bio borac za sverumunsko ujedinjenje tokom celog života, zbog čega je kao politički zatvorenik godine provodio u sovjetskim zatvorima, da bi 2000. godine skončao u nikad razjašnjenoj saobraćajnoj nesreći.

Tako, 1992. godine dolazi do kratkotrajnog građanskog rata u Pridnjestrovlju, nakon kog Republika Moldavija gubi faktičku kontrolu nad ovim prostorom, zapravo njegovim većim delom.

Tokom rata u Pridnjestrovlju, sukobili su se na jednoj strani etnički Rumuni i Moldavci prorumunske orijentacije, podržani dobrovoljcima iz Rumunije, a na drugoj strani uglavnom etnički Rusi i Ukrajinci, uz pojedine proruski orijentisane građane romanskog porekla, i potpomognuti delovima bivše 14. armije SSSR. Zanimljivo, na strani Pridnjestrovlja tih godina su se borili i dobrovoljci iz ukrajinskih nacionalističkih organizacija, zajedno sa proruskim snagama. Naime, u godinama raspada SSSR u Ukrajini je postojao izvestan strah od eventualnih rumunskih pretenzija na ukrajinske teritorije, na kojima većinu čini rumunsko stanovništvo, a takođe se smatralo da bi ukrajinski identitet u slučaju pripajanja Republike Moldavije Rumuniji, u ovoj republici bio ugrožen.

Popis stanovništva Pridnjestrovlja 2004. godine:

Kao što se i iz gornjeg prikaza može videti, za razliku od drugih delova SSSR pogođenih ratom, u Pridnjestrovlju nije došlo do ozbiljnije promene etničke strukture. Zanimljivo, službeni jezici u nepriznatoj državi su moldavski, ruski i ukrajinski, s tim što je službeno pismo moldavskog ćirilica, dok je u ostatku Republike Moldavije to latinica.

Ovo nije jedina razlika. U samoj Republici Moldaviji se od njenog osamostaljenja vodi diskusija, kako se zapravo zvaničan jezik ove države zove? Tako, u Deklaraciji o nezavisnosti Republike Moldavije od 27.08.1991. godine, stoji da je zvaničan jezik ove zemlje rumunski.
Sa druge strane, u Ustavu države, član 13. ovaj jezik se označava kao moldavski no 2013. godine, Ustavni sud Republike Moldavije je doneo službeno tumačenje po kom je Deklaracija o nezavisnosti stariji dokument od ustavne odredbe, te da je „moldavski“, samo alternativni naziv za rumunski jezik.

rumunija

 

Iako se od ovog momenta, zvanično, službeni jezik u Republici Moldaviji naziva rumunskim, uprkos činjenici da većina lingvista ovo pitanje smatra političkim, a ne naučnim, ne postoji konsenzus među političarima, pa čak ni državnim funkcionerima oko ovog pitanja. Tako, na zvaničnoj internet prezentaciji predsednika Republike Moldavije Igora Dodona, koji je deklarisano promoskovske orijentacije, zvanični jezik ove države se označava kao „moldavski“.

Nakon rata, Pridnjestrovlje je ostalo međunarodno nepriznata država, kojom Kišinjev ne upravlja, a na čijoj se teritoriji i danas nalaze ruske vojne snage. Moskva ove snage smatra mirotvorcima, dok ih aktuelna moldavska vlada naziva trupama koje su nelegalno na datom prostoru i zahteva njihovo povlačenje. Nakon promene vlasti u Ukrajini 2014. godine, pozicija ruskih snaga se naročito zakomplikovala, pošto je kopneno snabdevanje preko Ukrajine prekinuto, dok je vazdušno snabdevanje preko međunarodnog aerodroma u Kišinjevu otežano.

Nakon 1994. godine, na vlast umesto prorumunskih snaga, dolaze proidentitetske snage, koje donose određene promene i u simboličnom smislu, pa tako umesto dotadašnje himne, istovetne rumunskoj, proglašavaju novu („Naš jezik“). Nove vlasti su uspele i da reintegrišu jednu teritoriju koja doprinosi geopolitičkoj kompleksnosti Moldavije.

Autonomna teritorijalna organizacija Gagauzija, predstavlja teritorijalno nepovezanu celinu na jugu zemlje. Veliku većinu stanovništva ovog dela Moldavije čine Gagauzi, narod srodan Turcima, naseljen na ovaj prostor u vreme ruskih careva, koji govori zaseban jezik koji pripada turskoj porodici jezika, ali su velikom većinom pravoslavne vere i vernici Ruske pravoslavne crkve.

S obzirom na činjenicu da su uvek uživali zaseban status u državama u kojima su ključni uticaj imali Rusi, Gagauzi i danas Moskvu doživljavaju kao zaštitnika i otvoreno se protive pripajanju Republike Moldavije Rumuniji. Šta više, 2014. godine održan je od centralnih vlasti nepriznat referendum, na kom se od izašlih 70% građana Gagauzije, gotovo 99% izjasnilo za pravo ove oblasti da proglasi nezavisnost, u slučaju da Moldavija odustane od sopstvene nezavisnosti. Na istom referendumu preko 98% građana se izjasnilo za pristupanje Republike Moldavije Evroazijskoj uniji koju predvodi Moskva, što je suprotno zvaničnom državnom kursu koji je od 2010. godine okrenut u pravcu pristupanja Evropskoj Uniji.

Godine 2016. stupio je na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Moldavije i Evropske Unije, a simbolično prva država koja ga je ratifikovala i to (računajući ukupno oba doma) sa 406 glasova za, jednim protiv i jednim uzdržanim, bila je Rumunija. Takođe, Republici Moldaviji je 2014. godine odobren bezvizni režim sa EU.

Gagauzija je u periodu 1991. – 1994. godina, takođe bila nepriznata, samoproglašena država, da bi se potom mirno reintegrisala u sastav Republike Moldavije.  Od tada, Gagauzija uživa ustavom garantovan, autonoman status.

rumunija

 

 

Nacionalni sastav Gagauzije 2014. godine:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ATO Gagauzijom upravlja „baškan“, dok je administrativni centar Komrat. Republika Turska ulaže velike svote novca u ovaj region, prevashodno na polju obrazovanja, tako je sredinom prethodne decenije ovde otvoren i licej, čije diplome su priznate i u Turskoj. Turska je imala za cilj veću upotrebu jezika Gagauza, u odnosu na ruski, koji je dominantan u javnoj sferi i predstavlja ne samo „lingva franka“ oblasti, nego neretko i jezik kojim se i sami Gagauzi služe pri međusobnoj komunikaciji.

ATO Gagauzija u okviru Republike Moldavije, označena tamnocrvenom bojom.

Od 1994. godine pa sve do nedavno, na moldavskoj političkoj sceni se vodio sukob između proruskih i proevropskih političkih snaga. Prve je dugo predstavljala Komunistička partija Moldavije Vladimira Voronjina, koja je poslednjih godina izgubila na značaju i počela da koalira u izvesnoj meri sa prozapadnim snagama, dok je njeno mesto kao vodeća levičarska i proruska snaga zauzela Socijalistička partija Moldavije, aktuelnog predsednika Igora Dodona.

Pobeda lidera socijalista na prvim, direktnim izborima za predsednika države u ovom veku, nakon odgovarajuće odluke Ustavnog suda Republike Moldavije, probudila je nade promoskovskih snaga da na jesen tekuće godine mogu i u potpunosti preuzeti vlast, poništiti SSP sa EU i državu okrenuti put evroazijskih integracija. Gotovo sva istraživanja javnog mnjenja daju ovoj partiji ubedljivu prednost, a novi, mešoviti izborni sistem, gde se deo poslanika bira po većinskom, a deo po proporcionalnom sistemu, dodatno uvećava šanse ove partije na narednim, redovnim, parlamentarnim izborima, koji će se održati u drugoj polovini 2018. godine.

rumunija

 

 

LOKALNI U SUSRET PARLAMENTARNIM IZBORIMA

Politička trka je u Moldaviji godinama neizvesna i na izbornoj klackalici, u duboko podeljenoj zemlji na uslovno rečeno, izrazito proruski sever i proruski jug, pre svega Gagauziju, kao i prozapadni centar i Kišinjev, koji je i sam podeljen na predgrađa koja su redovno prozapadne i prorumunske orijentacije, naspram najurbanijih područja koja glasaju za proruske partije.

Ukoliko se pogleda državni popis stanovništva i uporedi sa onim iz 2004. godine, može se prvo uočiti da je broj Rumuna procentualno utrostručen, te da je porastao sa 1.9% na 7%, što je prevashodno uticaj pojedinih političkih opcija koje otvoreno zagovaraju ujedinjenje, a zanimljivo je da se nijedna velika politička partija u Rumuniji ne protivi ovakvom sledu događaja, što ukazuje na činjenicu da se u Bukureštu suštinski, na položaj Republike Moldavije gleda kao na svenacionalno pitanje, pre nego li striktno ili dnevno političko.

Takođe, broj Ukrajinaca i Rusa je varljiv, jer se iz brojnih, duboko socioloških razloga, nemali broj Slovena u Moldaciji identifikuje sa državom u strahu od ujedinjenja i potpunog preovladavanja romanskog nacionalnog momenta, te se iz datog razloga izjašnjavaju kao Moldavci i postavljaju kao zaštitnici moldavskog suvereniteta, na taj način kreirajući stav po kom Moldavac nije isključivo građanin romanskog porekla i samo etnička, već šira nacionalna kategorija.  

Kišinjev je grad u kom proruski kandidati nisu uspeli da pobede, čak ni u vreme kada su uživali većinsku podršku na državnom nivou. Od 2008. do 2018. godine, na dužnosti gradonačelnika je Dorin Čirtoaka, član Liberalne partije, koju predvodi njegov ujak Mihai Đimpu, koji je mlađi brat gore pominjanog unioniste George Đimpua. Liberalna partija je izrazito prozapadne (i proEU i proNATO) orijentacije. Šta više, Liberalna partija se zalaže i za ujedinjenje sa Rumunijom i romansko stanovništvo Republike Moldavije smatra nacionalno Rumunima. Sam Čirtoaka je često isticao ovakvo opredeljenje i na simboličan način – ističući u svom kabinetu pored državne i zastavu Rumunije.

Ipak, nakon raskola u proevropskom krilu, koje su nakon izbora 2014. godine činile partije: Liberalno-demokratska partija, Demokratska partija i Liberalna partija, Demokratska partija Moldavije na čijem je čelu Vlad Plahotniuk, koji se smatra nezvaničnim vladarom Moldavije, jednim od najbogatijih oligarha ove zemlje i čovek kog opozicione političke snage (kako prozapadne, tako i proruske) smatraju ključnim pokroviteljem sistemske korupcije, započela je obračun sa svojim političkim partnerima. Tako je prvo uhapšen Vlad Filat dotadašnji lider LDPM, inače 2016. godine najsnažnije političke partije u Moldaviji, zbog optužbi za korupciju i prisvajanje javnog novca, te zloupotrebe bankarskog sistema u krivičnom delu koje se u Moldaviji naziva „krađom veka“, a u kom se Filat i sijaset drugih političara terete za prisvajanje preko jedne milijarde evra novca izvučenog iz banaka.

Filat, osmi premijer Republike Moldavije, osuđen je 2016. godine na devet godina zatvora, zbog umešanosti u ovaj kriminalni akt.

Vlad Plahotniuk

LDPM je teško preživeo ovaj udar, naročito i zbog ranijeg raskola u partiji, pošto je početkom 2015. godine Jurij Leanča, nekadašnji ministar spoljnih poslova Moldavije i premijer ove zemlje, napustio LDPM i osnovao sopstvenu partiju Evropska narodna partija Moldavije, koja u parlamentu formira koaliciju sa DPM.

DPM je uspela da na svoju stranu privoli većinu poslanika LDMP i trećinu poslanika Komunističke partije Moldavije i tako od četvrte snage na izborima, postane najsnažnija politička opcija u aktuelnom sazivu parlamenta.

Slična politička sudbina zadesila je i Liberalnu partiju, pošto je gradonačelnik Kišinjeva Dorin Čirtoaka, uhapšen tokom služenja svog trećeg mandata, što je dovelo do izlaska liberala iz vladajuće koalicije na nivou države. Liberali, kao najsnažnija politička opcija proevropske orijentacije u glavnom gradu, nisu uspeli da se oporave od ovog udarca i na vanrednim lokalnim izborima do kojih je došlo nakon ostavke Čirtoake, njihov novi kandidat za gradonačelnika osvaja minoran broj glasova.

rumunija

 

 

Slično kao i u Kišinjevu, i u drugom po veličini gradu, „severnoj prestonici“ Balciju, dotadašnji gradonačelnik Renato Usatij, lider „Naše partije“, proruske orijentacije, ali u konstantnom sukobu sa proruskim predsednikom Dodonom i njegovom Socijalističkom partijom, biva optužen za kriminalne radnje u vezi sa pomenutom „krađom veka“ i napušta zemlju, odlučivši da ode u Rusku Federaciju. U ovom većinski ruskojezičnom gradu, tako su istog dana kad i u Kišinjevu 20. maja 2018. godine održani vanredni lokalni izbori.

Ključna borba se vodila između kandidata dve proruske partije – Nikolaja Grigorišina iz Naše Partije i Aleksandra Usatija iz Socijalističke partije. Grigorišin je zabeležio ubedljivu pobedu već u prvom krugu izbora, osvojivši 62.2% glasova.

U Kišinjevu pak, mestu gradonačelnika nadala su se tri kandidata.
Prvi je bio Jon Čeban, visoki funkcioner Socijalističke partije, koji se nadao da će na fonu rastuće popularnosti socijalista, činjenice da im se predviđa ubedljiva pobeda, pa čak moguće i apsolutna većina u moldavskom parlamentu, sudeći po anketama, uspeti da po prvi put preuzme prestonicu od proevropskih snaga.

Mestu gradonačelnika se takođe nadao i Andrej Nastase, koji je lider nove generacije, predstavlja proevropsku desnu opoziciju, i uz Maju Sandu čini alternativu kako levo orijentisanim proruskim partijama, tako i vladajućoj levo orijentisanoj, proevropskoj DPM.

Predstavnik vlasti na ovim izborima bila je Silvija Radu, koja je zvanično nastupala kao nezavisni kandidat, iako je zapravo obavljala funkciju gradonačelnika od hapšenja Čirtoake, a po ukazu centralnih vlasti.

Kandidat blizak DPM Silvija Radu, ostvarila je za ovu partiju, koja je na prethodnim lokalnim izborima u prestonici tek prešla cenzus, čak i solidan rezultat od 18%. No, u drugi krug su prošli kandidati levice i desnice Čeban i Nastase. Uprkos niskoj izlaznosti u predgrađima i višoj izlaznosti starijih slojeva stanovništva, Nastase je uspeo da nadoknadi veliki zaostatak iz prvog kruga (41:32%) i zabeleži pobedu sa osvojenih 52.6%.

rumunija

 

 

IZBORNA PORUKA

 

Kišinjev ostaje bastion proevropskih snaga u Moldaviji. Čak i u situaciji u kojoj je izlaznost najniža u najprorumunskijim delovima grada, odnosno najviša u onim proruski orijentisanim, u situaciji kada je gotovo dvostruko više na biralištima glasača starijih od 72 godine, u odnosu na one koji su starosti od 18 do 24, kada je proevropska opcija razjedinjena (DPM je odbio da podrži Nastasea u drugom krugu) i kada su socijalisti u naletu, glavni grad Republike Moldavije i dalje glasa prevashodno po geopolitičkom opredeljenju, koje je očito prozapadno.

Dalje, ubedljivim porazom u Balciju, socijalisti su pokazali da uprkos činjenici što trenutno nastupaju delimično sa pozicije vlasti, ne uspevaju da istisnu ključnog konkurenta na svom delu političkog pola, te da iako „politički obezglavljeni“, pripadnici Naše partije uspevaju ne samo da opstanu na političkoj sceni Moldavije, nego i da istisnu socijaliste sa severa zemlje.

Demokrate ne mogu biti zadovoljne rezultatima u dva najveća grada, ali se ne mogu smatrati ni potpunim gubitnicima. Koristeći resurse koji im stoje na raspolaganju i dokazujući još jednom snagu svoje infrastrukture, uspeli su da odnesu pobedu u pet manjih sredina u moldavskoj unutrašnjosti, pokazujući tako da na izborima koji su planirani za jesen ove godine, oni mogu zahvaljujući novom, mešovitom izbornom sistemu, koji su izglasali zajedno sa socijalistima, osvojiti sasvim dovoljno mandata u jednokružnim izbornim jedinicma prevashodno u unutrašnjosti i tako postati nezaobilazan faktor pri formiranju nove vlasti.

Ipak, pobeda mlade, novoformirane, desno i prozapadno orijentisane opozicije predvođene Majom Sandu, bivšom ministarkom prosvete koja je poražena na prošlogodišnjim predsedničkim izborima od lidera socijalista Igora Dodona, te novoizabranim gradonačelnikom Kišinjeva Andrejem Nastaseom, daje uverenje ovim opcijama da su sposobne poraziti kako Plahotniuka, tako i Dodona. Takođe, zapadnim partnerima ovi rezultati govore da Plahotniuk nikako nije jedina politička snaga na koju se može računati, a koja može biti orijentisana ka Briselu.

Šta više, rezultati budućih parlamentarnih izbora, koji lako mogu doneti situaciju u kojoj niko nema apsolutnu većinu, mogu isterati na čistac dilemu koja se sve češće nameće – da li je novoj opoziciji preča demontaža sistema koji smatraju oligarhijskim ili geopolitički vektor, zatim da li socijalisti stavljaju geopolitički interes ispred želje za demontažom onoga što takođe smatraju oligarhijskim sistemom vlasti Plahotniuka i u krajnjoj liniji, koliko su demokrate sposobne sličnim metodama kojima su gotovo uništile liberalne demokrate, liberale i naštetile Našoj partiji, isto učiniti i sada ključnim rivalima u liku socijalista i nove desnice.

Ipak, tu moldavskim dilemama nije kraj. Nova, opoziciona desnica nije do kraja jasno definisana u pogledu eventualnog ujedinjenja sa Rumunijom. Trajan Basesku, buvši rumunski predsednik, predvodi pokret ujedinjenja, kako kaže „dve rumunske zemlje“. U Bukureštu, istina nezvanično, sa odobravanjem na takvu ideju gledaju i iz vlasti i iz opozicije.

Snažan eknomski rast Rumunije, kao da je pojačao ekspanzionističke ideje u smislu onoga što se i u tamošnjim akademskim krugovima naziva dovršetkom procesa započetog
01. decembra 1918. godine (Dan sverumunskog ujedinjenja). Iako je Liberalna partija kao nekadašnji nosilac ovog projekta prilično izgubila na značaju, nemali broj prounijatskih kandidata na izborima u Kišinjevu i veliki broj građana koje Basesku okuplja tokom sprovođenja „sverumunskog“ dijaloga širom zemlje, govori o činjenici da je ova ideja živa, iako ne sasvim dominantna.

Ne treba zapostaviti ni činjenicu, da je jedan od dva lidera nove desne opozicije Maja Sandu, latentno prorumunske orijentacije, te da nikada nije jasno isključila opciju prisajedinjenja Republike Moldavije Rumuniji.

Frekventna politička scena u Republici Moldaviji će sasvim sigurno dobiti na novoj dinamici nakon predstojećih parlamentarnih izbora. Pobedi li proruska levica, možemo očekivati preuzimanje opozicione scene od strane umereno desnih i sve izraženije prorumunskih snaga, uz verovatno i snažniju podršku iz Bukurešta, a potencijalno u srednjem roku i iz Vašingtona ili čak Varšave kao predvodnika nove Evrope oličene u projektu „Međumorje“, čiji je Rumunija neizostavni deo.

U slučaju nepostojanja apsolutne većine očekuju nas ozbiljne političke trzavice, neprincipijelne trgovine, nesankcionisani upliv novca i druge anomalije jedne nedovršene i visokokorumpirane države. Do sada je iz takvih duela bilo sa promoskovskom levicom, bilo sa proevropskom desnicom, kao pobednik izlazio Vlad Plahotniuk, iznova dokazujući ličnu moć, ali i snagu medijsko-finansijsko-političke mašinerije koju predvodi.

Treći scenario bi podrazumevao viši stepen otpornosti na ovakve izazove prevashodno nove desnice, koja bi uz podršku Bukurešta možda mogla da se odluči i na nesvakidašnji korak, formirajući tehničku vladu sa socijalistima, ostavljajući koliko je to moguće po strani geopolitička pitanja i trudivši se da ukloni ključne poluge vlasti oligarhijskog sistema.

Kako bi bilo naivno poverovati da su i sami socijalisti tokom godina ostali imuni na ovaj sistem, realnije je pretpostaviti neuspeh takvog projekta, ali i nove vanredne izbore na kojima bi nova desnica mogla prikazati sebe kao ključnog suparnika socijalistima, istiskujući jednu krajnje klijentelističku opciju poput DPM, koja funkcioniše po principu političkog preduzeća i koja bez poluga vlasti, u ovom obliku, jednostavno ne može politički preživeti u opoziciji.

Sigurno je jedno. Republika Moldavija predstavlja konstantno geopolitičko žarište, koje u slučaju tektonskih socijalnih promena i nekontrolisanog sloma oligarhijskog sistema može buknuti sa nepredvidivim posledicama i dodatno destabilizovati, svakako ranjiv prostor, u EU neinkorporiranog dela Starog kontinenta.

rumunija

 

 

Autor analize : Predrag Rajić