fbpx

Izveštaj sa tribine „Istorija Novog Sada između dva svetska rata“

17/11/2022
Autor :
Tribine
Pogledaj video

U saradnji i sa podrškom Gradske uprave za kulturu Grada Novog Sada održana je javna tribina pod nazivom „Istorija Novog Sada između dva svetska rata“. Tribinski program održan je u skladu sa načelima evropske kulturne politike, uz poštovanje principa razvoja publike (decentralizacija kulturnih sadržaja, participacija, odnosno učešće građana i stručne javnosti u procesima kreiranja programa i donošenja odluka, inkluzija, interkulturalnost…), kao i principa internacionalizacije kulturne scene, poboljšanja pristupačnosti kulturnih objekata i kulturnih sadržaja i održivosti projekata, ali i u procesu uspostavljanja jedinstvene kulturne i programske politike na teritoriji Grada Novog Sada.

 

Tribina je održana u prostorijama Centra za društvenu stabilnost (Ulica Svetozara Miletića, broj 10A, 21000 Novi Sad), 16. novembra 2022. godine, sa početkom u 13 časova. Razgovori u okviru tribine, kao i kompletan program, snimljeni su i u formi audio i video sadržaja, dostupni su na kanalu Centra za društvenu stabilnost na veb-sajtu Jutjub. U svojstvu sagovornika i gosta na tribini nastupio je: prof. dr Rastislav Stojsavljević, univerzitetski profesor. Moderator tribine bio je Srđan Graovac,
istoričar i predsednik Upravnog odbora Centra za društvenu stabilnost.

 

U toku razgovora sa moderatorom, dr Stojsavljević predstavio je ulogu Novog Sada i njegovih građana u danima i samom činu Prisajedinjenja Bačke Kraljevini Srbiji 1918. godine. Takođe, veoma nadahnuto i sadržajno predstavio je i istorijat razvoja Novog Sada između dva svetska rata. Naglasio je da je prema popisu stanovništva iz 1921. godine Novi Sad imao 39.122 stanovnika, od kojih je 16.293 govorilo srpski, 12.991 mađarski, 6.373 nemački i 1.117 slovački jezik. Jačanje industrije uvećavalo je i stanovništvo grada. Do popisa iz 1931. godine broj stanovnika grada narastao je na 63.985, delimično i zbog toga što je Novi Sad u tom periodu administrativno ujedinjen sa Petrovaradinom, pa se podaci sa popisa iz 1931. godine odnose na oba naselja (Petrovaradin je tada imao oko 5.000 stanovnika). Za razliku od popisa iz 1921. godine, na kome su govornici srpskog jezika u Novom Sadu činili relativnu većinu od 41,1%, popis iz 1931. godine beleži apsolutnu većinu od 50,4% govornika srpskog jezika u „ujedinjenom gradu“.

 

Profesor Stojsavljević naglasio je da je Novi Sad u novu jugoslovensku državu uneo kulturno nasleđe i institucije, kao što su Matica srpska sa Letopisom, Srpsko narodno pozorište, zatim izuzetno značajna biblioteka i slikarske galerije. Privreda Novog Sada u tadašnjoj agrarnoj zemlji je veoma istaknuta, a komunalno uređenje bez premca u Jugoslaviji. U njemu se nalazi znatan broj stručne i tehničke inteligencije, društveni život sa razvijenim kulturnim i ekonomskim zahtevima, veoma razvijene radne navike, disciplina rada i stručno znanje. Kao administrativni centar Dunavske banovine Novi Sad dobija mnoge monumentalne građevine, kao što su „Banovina“ (sadašnja zgrada Pokrajinske vlade i Skupštine), Tanurdžićeva palata,
Radnički dom i druge. Prema jednom novinskom članku iz 1938, grad je dobio 4.500 novih zgrada (uglavnom prizemnih) i čitava nova naselja (Vidovdansko i Ivandansko). Betonski most preko Kanala Kralja Aleksandra u Temerinskoj ulici izgrađen je 1937.
godine.

Video snimak