fbpx

IZBOR NOVE VLADE U ŠVEDSKOJ I REKONSTRUKCIJA VLADE U NORVEŠKOJ

30/01/2019
Autor :
Analize/Geopolitika

ŠVEDSKA IMA NOVU VLADU

 

Švedska je 18.01. 2019. godine dobila novog (starog) premijera Stefana Lovena za koga je glasalo 115 poslanika, 153 je bilo protiv i 77 uzdržano. U parlamentu Švedske se glasa „protiv“ (a ne „za“ kao što je slučaj u Narodnoj skupštini R. Srbije) i da bi predlog bio odbijen, potrebno je da protiv njega glasa 175 poslanika (od 349 poslanika – više informacija videti u dodatku na kraju teksta).

Image result for sveriges regering 2019

Stefan Loven je izabran po drugi put za premijera[1] [2] [3] a 21.01. nakon konsultacija (regeringsskifteskonselj) sa NJ.E. Kraljem Švedske Karlom XVI Gustavom i predsednikom parlamenta Švedske Andreasom Norlenom u Stokholmskom dvorcu, zvaničnoj rezidenciji kralja, dogovoren je i sastav nove vlade. Posle 131 dana, izabrana je manjinska vlada Švedske. Vlada je podržana od strane Liberalne i Centralne partije, nekada članica suprotnog saveza, takozvane „Alijanse“. Pre formiranja vlade, četiri partije (Socijaldemokrate, Zeleni, Centralna i Liberalna partija) potpisale su koalicioni sporazum, kojim se kroz 73 tačke jasno definiše rad vlade. Iz ovog sporazuma, jasno je vidljivo da ova vlada, iako predvođena socijaldemokratom, neće biti socijaldemokratska, već će biti okrenuta desnom centru. Ova vlada, nije opterećena samo koalicionim sporazumom, bez kojeg ona ne bi bila ni formirana, već je njen rad u prvoj godini definisan i time što je polovinom decembra 2018. godine izglasan i budžet, predložen od strane partija desnog centra Moderata i Hrišćanskih demokrata, a podržan glasovima ekstremne desnice tj. Švedskih demokrata (više informacija u prethodnom pregledu na sajtu CZDS). Da bi vlada bila izglasana, pored već navedene 4 političke partije, bila je potrebna i podrška Leve partije, koja je u prošlom mandatu podržavala prvu vladu Stefana Lovena. U koalicionim sporazumom između 4 političke partije navedeno je da se Leva partija ne sme uplitati u pitanja vođenja države, u stvari, to je bio jedan od ključnih uslova Centralne i Liberalne partije kako bi one podržale Socijaldemokrate. Leva partija je prvo bila uvređena ovim zahtevom, i pristankom Socijaldemokrata i Zelenih na ovakve uslove, i nije želela da podrži vladu, ali se na dan glasanja u parlamentu, 18. januara, predomislila i rekla da će ipak podržati vladu, i da će se svojim glasovima „talasati“ vladu ukoliko predlozi nisu u skladu sa njihovim principima delovanja i nisu povoljni za radničku klasu švedske. Nakon četiri meseca, rekordnog roka u kojem švedska nije imala vladu, formirana je vlada Socijaldemokrata i Zelenih koju podržavaju Centralna, Leva i Liberalna partija.

”Att bara varannan S-väljare tror att regeringen håller till nästa val måste vara en jobbig siffra”, säger Torbjörn Sjöström, Novus vd. På bilden Annie Lööf (C), Isabella Lövin (MP), Stefan Löfven (S) och Jan Björklund (L) under veckans presskonferenser i riksdagen.

Eni Luf, Centralna partija ; Isabela Lovin, Zelena partija  ; Stefan Loven, Socijaldemokratska partija ; Jan Bjorklund, Liberalna partija

Osamnaest ministarstava pripalo je Socijaldemokratama, a pet Zelenoj partiji.[4] Sastav nove vlade Švedske:

Interesantno je da je istraživanje koje je sprovela državna televizija STV i agencija za istraživanje javnog mnjenja „NOVUS“, pokazalo da gotovo svaki drugi građanin švedske misli da je novoformirana vlada, loše rešenje. Na pitanje „Nakon formiranja vlade, mislite li da je ona dobra ili loša“ , pozitivnu ocenu dalo je 39%, negativnu 47%, dok je neopredeljenih bilo 14%. Istraživanje je obuhvatilo 1229 osoba. Na pitanje „Mislite li da će ova vlada opstati do sledećih izbora 2022. godine?“, 31% ispitanika odgovorio je da veruje da hoće, 44% je reklo da ne veruje da će opstati, dok je 25% ispitanika bilo neodlučno.

Davanjem podrške manjinskoj vladi Liberalna i Centralna partija su i zvanično okončale postojanje takozvane „plave koalicije„ ili „Alijanse“ koja je osnovana 2004. godine, kao odgovor na „crvenu koaliciju“ koju je predvodila Socijaldemokratska partija. Ubrzo nakon osnivanja, Alijansa je i pobedila Socijaldemokrate na izborima, i imala svog premijera od 2006 do 2014 godine.

Centralna i Liberalna partija su rekle da ovim stavom žele da očuvaju švedsku od mogućeg lošeg političkog uticaja ekstremno desničarske partije Švedskih demokrata. Lider Švedskih demokrata, Džimi Okerson, nakon formiranja vlade izjavio je da je ona „čudna, apsurdna i bizarna“, i pojasnio da je sada jasno ko se nalazi na kojoj strani. Okerson je takođe izjavio da je njegova partija sada najjača politička partija u opoziciji (na osnovu poslednjih merenja javnog mnjenja, Švedske demokrate imaju veoma malu prednost u odnosu na Moderate, političku partiju desnog centra, koja je do sada bila na drugom mestu) i da je njegova želja da okupe druge političke stranke desnog centra kako bi se formirala „konzervativna“ koalicija, koja će svakako na sledećim izborima dobiti više glasova od nove „crvene“ koalicije.

Moderati su sa pravom razočarani i podsećaju Centralnu i Liberalnu partiju da su tokom izbora javno izjavljivali, i uveravali svoje birače, da će njihov kandidat za premijera biti Ulf Kristerson, predsednik Moderata i neformalni lider Alijanse. Prelaskom na „drugu stranu“ i davanjem podrške „crvenoj“ koaliciji jasno su obmanuli svoje birače, rekao je Kristerson na konferenciji za novinare nakon izbora premijera. Kristerson je formiranje vlade nazvao „istorijskom greškom“.

Hrišćanske demokrate, predvođene harizmatičnom Ebom Buš Tor, koja po najnovijim istraživanjima beleži naveći porast popularnosti, bile su još oštrije i optužuju svoje dojučerašnje kolege da su dovele do raspada uspešne Alijanse, samo zato što su gledali svoje interese. Eba Buš Tor je izjavila „da je vlada izgrađena na laži i kao takva ne može opstati“

U obe partije, i Centralnoj i Liberalnoj došlo je do blagog raskola, i na sednicama glavnih odbora partija bilo je onih koji su javno zastupali ideju da partije ispoštuju svoja predizborna obećanja i bez obzira na saradnju sa Švedskim demokratama daju podršku vladi Moderata.

Da su Centralna i Liberalna partija gledale usko svoje interese pokazuju i najnovija istraživanja NOVUS-a. Da su izbori ponovo održani (u martu 2019. godine) Liberali i Zelena partija bi bili ispod cenzusa od 4 odsto, a centralna partija ima pad podrške od 1%.

The voter support for the parliamentary parties in the SVT / Novus January survey

Izbori za evropski parlament su u maju, i političke partije u Švedskoj već počinju da kreiraju nove slogane sa kojima će privući birače. Za sada, po istraživanjima, Socijaldemokrate stoje izuzetno dobro, jer imaju porast od 3.5% u odnosu na septembar prošle godine, kao i Švedske demokrate koje beleže porast od 1.7% u odnosu na rezultate izbora od prošle godine.

Dodatak: Švedski parlament

Švedski parlament[5] (Riksdag, zvanično na švedskom Sveriges riksdag) je jednodomni parlament koji ima 349 poslanika koji se biraju po proporcionalnom izbornom sistemu sa mandatom od četiri godine. Poslanici parlamenta imaju zamenike (ukoliko izabrani poslanik treba da odsustvuje duže od mesec dana iz parlamentarnog života, njega/nju menja zamenik). Ustavne funkcije Parlamenta su navedene u okviru Instrumenta Vlade (šved. Regeringsformen), a njegov rad je uređen Zakonom o parlamentu (šved. Riksdagsordningen.). Sedište parlamenta je na ostrvu Helgeandsholmen u centralnom delu Stokholma. Kralj ili kraljica Kraljevine Švedske je zvanični šef države.

Švedski parlament donosi zakone, bira predsednika Vlade, utvrđuje državne poreze, usvaja državni budžet i odlučuje kako će državni fondovi biti korišćeni. Za razliku od većine drugih parlamentarnih monarhija, u Švedskoj od 1974. godine kandidata za predsednika Vlade predlaže predsednik Švedskog parlamenta a o izboru predsednika Vlade odlučuje parlament glasanjem. Nakon konsultacija sa predstavnicima parlamentarnih poslaničkih grupa i potpredsednicima parlamenta, predsednik parlamenta podnosi parlamentu predlog za imenovanje predsednika Vlade. Parlament glasa o predlogu u roku od četiri dana, bez prethodne rasprave u odboru. Ako više od polovine poslanika glasa protiv predloga, on je odbijen, a u suprotnom on je usvojen.

Mandat izabranih poslanika traje 4 godine. U raspodeli poslaničkih mandata mogu da učestvuju samo političke stranke koje osvoje najmanje 4% glasova od ukupnog broja glasača na izborima.

Parlament nadzire rad Vlade i administracije Kraljevine Švedske. Parlamentarni Odbor za ustavna pitanja prati i nadzire rad ministara u okviru obavljanja njihovih službenih dužnosti i upravljanje poslovima Vlade. Odbor za ustavna pitanja ima pravo da pristupi dokumentaciji o odlukama koje donosi Vlada, kao i bilo kojim drugim vladinim dokumentima koje Odbor za ustavna pitanja smatra neophodnim za obavljanje svog nadzora. Drugi parlamentarni odbori i svaki poslanik imaju pravo da se u pisanoj formi obrate Odboru za ustavna pitanja u vezi bilo kog pitanja koje se odnosi na obavljanje službenih dužnosti ministara i rad Vlade. Ukoliko je to neophodno, ali najmanje jednom godišnje, Odbor za ustavna pitanja dostaviće parlamentu svoja zapažanja u vezi sa njegovim nadzorom nad radom Vlade i ministara. U tom povodu, parlament može da sačini formalnu izjavu Vladi.

 

NORVEŠKA, REKONSTRUKCIJA VLADE

 

U utorak 22.01. norveška je dobila, novu, rekonstruisanu, većinsku vladu. Vladu su do januara činile tri partije; Konzervativna (na norveškom Høyre, u prevodu, Desna) čiji predsednik je i aktuelna premijerka Erna Solberg, Napredna (na norveškom Fremskrittspartiet) čija predsednica je Siv Jansen i Liberalna (na norveškom Venstre, u prevodu Leva) čija predsednica je Trine Skei Grande. Vlada, ove tri političke partije, izabrana nakon izbora 2017. godine, bila je manjinska, ulaskom Hrišćanske narodne partije (na norveškom Kristelig Folkeparti) ova vlada je dobila većinu u norveškom parlamentu.

The Government of Solberg around the meeting table at Government Conference in Glacisgata 1 in Oslo on 23 April 2018. U Pregledima dešavanja u nordijskim zemljama, na sajtu Centra za društvenu stabilnost, od oktobra meseca 2018. godine pratili smo detaljnije dešavanja na političkoj sceni Norveške. Podsetićemo da je predsednik Hrišćanske narodne partije Knut Arild Hareide ponudio članstvu partije (oktobar 2018. godine) da svojim glasovima u parlamentu podrže Radničku partiju (najjaču opozicionu partiju u parlamentu norveške, socijaldemokratske orijentacije) i omoguće stvaranje nove većine u parlamentu. Rukovodstvo stranke je odlučilo da pokrene unutar stranački dijalog, koji je doveo do zasedanja Skupštine partije (novembar 2018. godine), na kojoj je izglasano da će Hrišćanska narodna partija ipak podržati vladu Erne Solberg, a ne Radničku partiju, kako je tražio predsednik partije. Veliki broj članova napustio je tada partiju. Hareide je ostao na čelu partije, bez obzira na neuspeh njegove inicijative, jer je članstvo donelo takvu odluku. Hareide je započeo i završio pregovore sa Ernom Solberg i koalicionim partijama u vladi, i 17. januara su završeni razgovori između 4 partije o stvaranju nove koalicije. Nakon završenih pregovora Hareide je odlučio da istupi sa mesta predsednika partije. U Hrišćanskoj narodnoj partiji biće održani izbori za novog predsednika/cu, a u međuvremenu je izabrana Olaug Vervik Bulestad (Olaug Vervik Bollestad) kao „prelazno“ rešenje, do konačnog izbora u partiji. Interesantan podatak je i da sve partije koje čine vladu norveške predvode žene. Hareide je ostao predsednik poslaničkog kluba Hrišćanske narodne partije u parlamentu.

Novoformirana vlada je prva većinska vlada desnog centra od 1985 godine, i broji najveći broj ministara u Norveškoj.

Nova vlada sada ima tri nova člana iz Hrišćanske narodne partije, to jest 21 ministra i premijera. Hrišćanska narodna partija dobila je tri ministarska mesta, dok je Napredna stranka izgubila jedno mesto, a ministar iz Konzervativne partije je postao pod ministar u okviru ministarstva pravde.

Erna Soldberg je rekonstrukciju vlade nazvala istorijskom, jer, kako je rekla „jedan broj vlada u okruženju nema stabilnu većinu, ali mi smo kroz dijalog i dobre i iskrene pregovore uspeli da formiramo stabilnu većinu“. Ovakva saradnja „pokazuje da naše četiri partije imaju želju da nađu rešenja i dođu do kompromisa“, rekla je Solberg. Pregovori za ulazak Hrišćanske narodne partije išli su u pravcu izmene Zakona zaptiti životne sredine, kao i o Zakonu o prekidu trudnoće. Vladajuća partija, Konzervativna partija, pristala je na ustupke i Zakon će se uskoro naći pred poslanicima.

 

  1. https://www.dn.se/nyheter/politik/ny-regering-klar-alla-nya-ministrar-2019/
  2. https://www.expressen.se/nyheter/nu-presenteras-de-nya-ministrarna/
  3. https://www.aftonbladet.se/nyheter/a/J1dylb/regering-2019-har-ar-alla-ministrar-i-nya-regeringen
  4. http://www.parlament.gov.rs/narodna-skupstina/organizacija-i-strucna-sluzba/biblioteka-narodne-skupstine
  5. http://www.parlament.gov.rs/narodna-skupstina/organizacija-i-strucna-sluzba/biblioteka-narodne-skupstine