fbpx

Erik Andreu – biografija progresiste iz Langdok-Rusijona

23/10/2018
Autor :
Analize/Biografije

Erik Andreu (Éric Andrieu) je francuski političar, član Socijalističke partije (Parti socialiste-PS) i sada već iskusni poslanik u Evropskom parlamentu, sa dugogodišnjim „parlamentarnim stažom“. U Evropskom parlamentu, kao i na političkoj sceni Evropske unije nastupa u okviru Progresivne alijanse socijalista i demokrata. U određenim, veoma uticajnim krugovima francuskih političkih analitičara, Andreuov profesionalni i ideološko-identitetski profil percepiran je kao izrazito „duhovno-kulturološki“, pa čak i „nacionalno“ opredeljen prema postulatima koji definišu tzv. „katalonski nacionalizam“. Naime, porodično poreklo Andreua, a istovremeno i „identitetska vertikala“ njegovih predaka, u određenom smislu, odražava kompleksan karakter ličnosti pomenutog evropskog parlamentarca, ali svakako je i podudaran sa duhovno-istorijskim i kulturološkim razvojem regiona u kome je navedeni francuski političar došao na svet i gde je ostvario svoja politička i profesionalna interesovanja.

Istorijska i socijalna pozadina profesionalno-političkog profila Erika Andreua

Kao što smo naglasili, u ideološkom pogledu, zastupnik je postmodernističkih, levičarsko-progresističkih, duhovno-kulturoloških shvatanja o položaju Francuske u Evropskoj uniji, ali i o statusu samog evropskog kontinenta u globalnom svetu. Međutim, pomenuti karakter, potrebno je da shvatimo veoma uslovno, jer je isti formiran u skladu sa načelima akademsko-intelektualnih posmatranja „partikularnih interesa“ socijalnih slojeva i inteligencije regiona Langdok-Rusijon, u kome je Andreu i rođen, a gde su stoleća „turbulentnih“ istorijskih zbivanja determinisali specifičan model interakcije lokalne populacije i njenih elita prema nacionalnim i državnim interesima francuskog naroda i, posebno Pete republike. Langdok-Rusijon bivši je administrativni region na krajnjem Jugoistoku kontinentalnog dela Francuske, a isti od 1. januara 2016. godine predstavlja segment novog regiona Oksitanije, koju čini pet departmana, od kojih je jedan Od (Aude), u kome je Andreuov rodni grad Narbon (Narbonne) podprefektura u prefekturi Karkason.

U srednjem veku, region je predstavljao poprište strahovitih krstaških ratova protiv uticajne „katarske verske zajednice“, a dalekosežni „obrisi“ pomenutih istorijskih procesa uslovili su i „razorni efekat“ po stabilnost političko-društvene strukture zajednice regiona u kasnijim epohama verskih ratova, gde je Langdok percepiran kao jedno od snažnih uporišta „hugenotske konfesionalne komune“. Nakon Velike francuske revolucije, stanovništvo Oda izražavalo je snažna monarhistička ubeđenja, sve do kraja Burbonske restauracije 1830. godine. Od sredine XIX veka jačaju republikanske ideje, pa je departman, uskoro postao „bastion levice“. Kuriozitet predstavlja i činjenica da je bivši socijalistički predsednik Francuske, Fransoa Miteran, upravo u Odu postigao najupečatljiviji rezultat na predsedničkim izborima 1981. godine, kada je u ovom departmanu za njega glasalo 63% birača.

Jedino u pojedinim „obalskim“ oblastima u blizini Narbona, kao i u prefekturi departmana, Karkasonu, biračko političko telo „korespondira“ sa idejama „francuske desnice“, što je u aktuelnom „političkom mozaiku“ navedene administrativne jedinice uslovilo, sada već tradicionalnu konstelaciju odnosa političkih snaga, predstavljenih u departmanskom veću, gde je u više decenija dominantna, upravo Socijalistička partija (od 35 poslanika, u departmanskom parlamentu, Socijalistička partija zastupljena je sa 26 poslanika, Unija narodnog pokreta sa 4, Komunistička partija sa 2, Radikalna partija, Nezavisna radnička partija i grupa levice sa po jednim zastupnikom).

Generalno posmatrano, politika u regionu Langdok-Rusijon, obeležena je dominantnom ulogom Socijalističke partije, posebno od 2004. godine kada je na vlast došao Žorž Freš, dugogodišnji politički mentor Erika Andreua. Njihova saradnja bila je posebno plodonosna u pogledu očuvanja impozantnog stepena kvaliteta socijalne politike, kao i u domenu interakcije prema pitanjima ljudskih prava i prevazilaženja međuetničkih razlika. Međutim, između Freša (koji je preminuo 2010. godine) i Andreua bile su prisutne razlike u pogledu ideoloških smernica nastalih u okvirima pitanja koji se odnose na institucionalno-administrativni status regiona, posebno u segmentu relacija istog prema „centralnim“ organima u organizaciji vlasti u državi.

Upravo, u pomenutim pitanjima u prilici smo da na ispravan način sagledamo ideološko-političke i duhovno-kulturološke „crtice“ političkog i identitetskog profila Erika Andreua. Naime, strukturalni status regiona doživeo je velike promene od dolaska Žorža Freša na vlast.


Zastava i grb koji su simbolizovali tradiciju starih provincija Langdoka i Rusijona izmenjeni su, a nova vlast tada je i pokrenula „kampanju“ usmerenu u pravcu promene imena regiona iz Langdok-Rusijon u Septemanija (Septimanie), koje je upotrebljavano još u eposi Rimskog carstva, a sve sa namerom uklanjanja dugogodišnjeg suparništva između Langdoka i Rusijona, čime bi na izvestan način bili neutralisani „partikularni interesi“ rusijonskih građana. Inače, u rusijonskom delu regiona veoma je izražen pomenuti „katalonski nacionalizam“, čije pristalice nastoje da navedeni prostor konstituišu u zaseban francuski „departman Istočni Pirineji“, koji bi možda dobio naziv „Severna Katalonija“. Izgledi za uspeh pomenutih nastojanja u velikoj meri su neznatni.

Međutim, porodično poreklo Erika Andreua „sa očeve strane“, generički je povezano sa rusijonskim delom Oksitanije, bez obzira što sam evropski parlamentarac predstavlja četvrtu generaciju navedene porodice koja živi u departmanu Od. Socijalističke, progresističke ideje, upravo su i očuvale dati „plamen katalonskog nacionalizma“ u Rusijonu, na jugu Francuske, kao ideološki fundament uslovljen konfesionalno-socijalnim razvojem identiteta regiona u okviru pominjanih istorijskih stanja i procesa. Iz tog razloga, „socijalistički program“ i njegova partija imaju dati uspeh i podršku građana regiona, ali sa druge strane i za razliku od ostalih delova Francuske, isti su putem specifične simbiotičke relacije generisali partikularno-interesne platforme u „nacionalno-identiteskom“ profilu građanskih slojeva južnog dela Oksitanije. Specifikum datog identiteta velikog dela građana rusijonskog dela Oksitanije, prisutan je u političkom i biografskom profilu Erika Andreua, iako je isti rođen Langdoku, gde su njegovi ličnost i karakter u potpunosti determinisani i to u jednoj „desničarskoj sredini“ u okolini Narbona.

Biografija i profesionalna karijera Erika Andreua
BIOGRAFIJA I OBRAZOVANJE

Erik Andreu rođen je 14. aprila 1960. godine u Narbonu u departmanu Od. Na svet je došao u seoskoj porodici sa skromnim socijalnim statusom, čija je osnovna egzistencijalna delatnost imala poljoprivredni karakter. Naime, njegov otac je bio zanatlija koji se bavio potkivanjem konja, dok je Andreuova majka bila šnajderka. Bez obzira na činjenicu, prema kojoj su osnovna zanimanja Andreuovih roditelja imala zanatlijski karakter, porodica je uglavnom živela od poljoprivrednih delatnosti.


Erik Andreu svoje detinjstvo proveo je u selu Padern u blizini Narbona, a porodica se u navedeni grad preselila kada je budući francuski političar navršio desetu godinu života. Od najranijih dana bio je strastveni ljubitelj ragbija, te ubrzo postaje deo sportskog tima RC Narbon (Racing Club Narbonne Méditerranée), da bi već sa šesnaest godina postao juniorski prvak Francuske u ragbiju. Uspešno je okončao srednjoškolsko obrazovanje, kada je 1979. godine položio državni maturski ispit iz matematike i prirodnih nauka. Obrazovni profil dopunio je studijama u okviru višeškolske prosvete neuniverzitetskog karaktera, te je 1985. godine stekao državnu diplomu iz sociokulturne animacije (DEFA). Nakon navedenog završenog stepena obrazovanja, odlazi u Monpelje, gde upisuje postsrednjoškolske studije na Mediteranskom agronomskom institutu (Centre international de hautes études agronomiques méditerranéennes), koji uspešno završava 1986. godine, kada je i stekao master-nacionalnu diplomu, čime je dobio profesionalno zanimanje agronomskog tehničara. Nakon završenog školovanja vratio se u rodni Od, gde je u naselju Vilruž-Termenes upoznao svoju suprugu, oženio se i u tom braku dobio troje dece. Iste godine i u navedenom mestu, postao je član Socijalističke partije.

PROFESIONALNA DELATNOST U SLUŽBI LOKALNE I REGIONALNE SAMOUPRAVE

U periodu od 1986. godine do 1988. godine bio je zaposlen u administraciji departmana Od na položaju socio-kulturnog animatora na projektu pripreme međuopštinske povelje o razvoju, a od 1990. godine bio je naučni saradnik na datom projektu. U periodu između 1991. godine i 1993. godine nastavio je da obavlja delatnosti u vezi sa pripremom pomenute međuopštinske povelje o regionalnom razvoju u departmanu Od, da bi od 1994. godine do 2006. godine obavljao dužnosti na položaju savetnika za lokalni razvoj navedenog departmana.

Od 1990. godine do 2000. godine bio je predsednik Okruga Masif de Mauthom, a zatim opštinski većnik Zajednice opština navedenog okruga (2000-2012). Istovremeno, obavljao je dužnost načelnika Opštine Vilruž-Termenes od 1995. godine do 2012. godine, a potom i većnik u opštinskom veću istoimenog naselja (2012-2014).

Kada je, kao dvadesetosmogodišnji perspektivni političar 1988. godine izabran za generalnog savetnika Departmana Od iz Okruga Masif de Mauthom (Massif de Mouthoumet), na datom položaju nasledio je Žozefa Baroa, koji je pomenutu dužnost obavljao od 1961. godine. Na položaj generalnog savetnika reizabran je dva puta, 1994. godine i 2005. godine, a u martu 2004. godine izabran je za potpredsednika Regionalnog veća Departmana Od. Takođe, od velikog značaja je da napomenemo da je u periodu od 1988. godine do 1994. godine bio većnik u Glavnom veću Departmana Od, a od 1994. godine do 2004. godine i potpredsednik pomenutog državnog organa regionalne samouprave. U 2004. godini, Andreu je izabran za većnika u Regionalnom veću Regiona Langdok-Rusijon, da bi od 2010. godine do 2014. godine obavljao i dužnost potpredsednika pomenutog veća.

U statusu potpredsednika Glavnog veća Oda, ali i u mandatu generalnog savetnika Departmana i Regiona, od 1994. godine, Erik Andreu bio je zadužen za obavljanje poslova u domenu prostornog planiranja i lokalnog razvoja. Neposredno, bio je odgovoran za rad:

• Evropskih fondova i ugovornu politiku Evropske unije na državnom i regionalnom nivou,
• Delegatsku politiku Pirineja.

Takođe, obavljao je dužnost predsednika Departmanske službe za borbu protiv požara i spasavanje (SDIS), a istovremeno nalazio se na položaju predsedavajućeg Departmanskog komiteta za kulturno nasleđe. Kao potpredsednik Regionalnog veća Langdok-Rusijona, u periodu od marta 2004. godine do marta 2010. godine, Andreu je bio zadužen za poslove:

• Realizacije plana regionalnog i održivog razvoja (SRADDT),
• Ugovorne politike Republike, Regiona i Departmana u aglomeraciji sa 19 svetskih država,
• Evropskih strukturalnih fondova, gde je postigao implementaciju programa Evropske unije FSE, EAFRD, ERDF za regionalni razvoj, koje je prethodno lično on ugovorio u veoma kompleksnim pregovorima sa nadležnim instutucijama Evropske unije.

U datom periodu, obavljao je i dužnost potpredsednika Regionalnog parka prirode „Narbon u Mediteranu“, kao i dužnost potpredsednika Regionalnog parka prirode „katalonski Pirineji“. U nameri da pripremi i realizuje „Regionalni plan za prostorno planiranje i razvoj (SRADDT)“, Erik Andreu je inicirao masovno učešće građana u pomenutom programu i to onih sa starosnom dobi od 7 do 30 godina, gde su i nastale veoma inspirativne ideje i vizije regionalnog razvoja, a veliki deo istih je i realizovan (efikasna saobraćajna i telekomunikaciona infrastruktura uz pomoć modernih tehnologija, zatim politika zapošljavanja, zaštita prirode i okoline, stvaranje „turističkih oblasti“, itd).

U naporima da očuva procese zaštite „regionalnog identiteta“, posebno u domenu „oksitanskog jezika“ i kulture, Erik Andreu postao je „zaštitno lice“ „lokalnog političkog estabilišmenta“, koje je delilo njegove vizije i planove. U okviru datih napora, Andreu je i danas predsednik Centra za regionalni razvoj Oksitanije, a na tom položaju ostvario se i kao „kreator“ i urednik kulturne manifestacije „Total festum“ (umetničko-dramske manifestacije u kojoj učestvuju oksitanski i katalonski glumci). Takođe, urednik je i veb-sajta na Internetu „La Porta d’Oc“, odnosno regionalnog oksitanskog portala.

Od 1999. godine do 2012. godine bio je predsednik Udruženja „Pays Corbières Minervois“, a od 2010. godine do 2012. godine i predsednik lokalne akcijske grupe „GAL Corbières Minervois“. U proteklih 20 godina, dakle od 1998. godine, obavlja dužnost predsednika i administratora Nacionalnog saveza aktera i struktura lokalnog razvoja (UNADEL), veoma uticajne francuske ustanove, čija sfera delatnosti je usmerena na razvoj privrede i političke kulture lokalnih i regionalnih zajednica u državi. Poseban doprinos u radu ovog Udruženja, Andreu je ostvario u oblasti poljoprivrede, zbog čega je i dobio Odlikovanje Reda za zasluge na području poljoprivrede od strane francuskog predsednika Fransoa Olanda 2015. godine.

POLITIČKA DELATNOST U SOCIJALISTIČKOJ PARTIJI

Godina pristupanja Andreua Socijalističkoj partiji, 1986, istovremeno je označila početak njegove impozantne političke karijere. U statusu aktiviste raspoređen je u partijsko veće Mauthoma (Mouthoumet) u Odu i nakon dve godine imenovan je za člana Saveznog veća iz ogranka partije u Odu. Andreuov uspon u stranačkoj hijerarhiji nastavljen je i u narednim godinama, te je 2002. godine postavljen za Glavnog delegata zaduženog za ideologiju i istraživačke poslove, pri kabinetu Prvog sekretara Socijalističke partije u Odu, Žan-Klod Pereza. Od 2005. godine do juna 2014. godine obavljao je dužnost Glavnog regionalnog sekretara Socijalističke partije u Odu, a konačno, od 2008. godine do 2015. godine, nalazio se na položaju člana Nacionalnog veća Socijalističke partije (Glavnog odbora SP), da bi u naredne dve godine (2014/2015) bio i član Nacionalnog predsedništva Socijalističke partije.

Erik Andreu istakao je kandidaturu u okviru Združene liste Socijalističke partije za regionalne izbore 2010. godine. Tada je predložio i program Partije, kao i svoj lični plan za izbore pod sloganom „Unija i obnova“, koji su, zapravo bili u korelaciji sa partijskom doktrinom „Nada je na levici“. U pet tačaka, predložio je program potencijalne kandidatske liste, gde bi on lično trebalo da bude nosilac iste, ali je navedena kandidatura, kao i sam predlog izborne liste, gotovo jednoglasno odbačen od strane nadležnih stranačkih tela u Regionu. Podršku je dobila lista Didijer Kordone, gde je nosilac iste bio legendarni Žorž Freš, koji je uskoro preminuo. U pomenutoj situaciji, Andreu se pridružio kampanji Didijer Kordone, pri čemu je zauzeo treće mesto na listi „Svi za Langdok-Rusijon“. U toku izborne kampanje za regionalne izbore 2015. godine, završio se i Andreuov mandat na položaj regionalnog savetnika, pri čemu nije želeo da „uđe u trku“ za naredni reizbor.

U zajednici sa Roselin Sarkisijan i Frederikom Levelom, oformio je grupu, u kojoj je neposredno bio zadužen za poslove poljoprivrede, agroekologije, zaštite životne sredine i razvoja ruralnih zajednica u kampanji Vensana Peliona za preliminarne izbore u „trci“ za kandidata za predsednika Francuske 2017. godine. Takođe, obavljao je i dužnost člana političkog komiteta pomenute kampanje. Međutim, u okviru stranačkih preliminarnih izbora podršku je dobio Beona Amon, nakon čega je Andreu imenovan za „tematskog menadžera“ Amonove kampanje, zaduženog za poljoprivredu.

Evropski parlamentarac


Na izborima za Evropski parlament 2009. godine, Erik Andreu bio je kandidat SP na trećem mestu Velike jugoistočne liste, koju je predvodio Kader Arif, ali nije izabran za poslanika ove evropske institucije. Međutim, izborima 2012. godine za Evropski parlament, Andreu je konačno izabran za poslanika 16. maja date godine, ali jedino u uslovima kada je Kader Arif preuzeo dužnost ministra-delegata u francuskooj vladi premijera Žan-Marka Ejroa.

Od tada, Erik Andreu je član poslaničkog kluba Progresivne alijanse socijalista i demokrata u Evropskom parlamentu. Član je Komiteta za poljoprivredu i ruralni razvoj, ali je istovremeno i Zamenik člana Komiteta za razvoj. Takođe, član je Delegacije u Parlamentarnoj skupštini Mediteranske unije, ali obavlja i dužnost Zamenika člana Delegacije za odnose sa zemljama Mašreka. Od 3. septembra 2012. godine, na mestu potpredsednika Evropske parlamentarne intergrupe za Ragbi uniju (EPRUI), zamenio je dotašnjeg potpredsednika, Kadera Arifa. Na izborima 2014. godine, reizabran je na položaj poslanika u navednom poslaničkom klubu. Na položaju potpredsednika Komiteta za poljoprivredu i ruralni razvoj, preuzeo je i dužnosti koordinatora Kluba poslanika njegove poslaničke grupe u pomenutom parlamentarnom telu, 31. januara 2017. godine. Istovremno, obavlja dužnost Zamenika člana Komisije za međunarodnu trgovinu.

Od 12. marta 2018. godine nalazi se na položaju predsednika Posebnog odbora EP za postupak odobravanja pesticida. Takođe od 14. jula 2014. godine, Erik Andreu je član Izaslanstva EP za osnose sa Panafričkim parlamentom, dok je 12. marta 2018. godine stupio u članstvo Konferencije EP predsednika odbora. Od 10. oktobra 2014. godine, zamenik je člana Izaslanstva EP za odnose sa Južnoafričkom republikom.

U dosadašnjem parlamentarnom radu u okviru EP, Erik Andreu je ostvario impozantan opus, pa je tako trinaest puta govorio na plenarnim sednicama. Podneo je jedan izveštaj u svojstvu izvestitelja, kao i jedan izveštaj u svojstvu izvestitelja u senci.

Takođe, dva puta je podnosio predloge rezolucija, a postavio je i šesnaest poslaničkih pitanja. Tako su ostali znameniti njegovi govori i izveštaji, kao i predlozi: Prehrambena kriza, prevara u prehrambenom lancu i njegova kontrola; Proizvodnja i stavljanje na raspolaganje na tržište biljnog reproduktivnog materijala (Zakon o biljnom reproduktivnom materijalu); Finansiranje, upravljanje i praćenje zajedničke poljoprivredne politike – Evropski poljoprivredni fond za ruralni razvoj – Zajednička organizacija tržišta poljoprivrednih proizvod – Direktna plaćanja poljoprivrednicima u programima podrške u okviru zajedničke poljoprivredne politike; Hrana i proizvodi životinjskog porekla; Rezolucija Evropskog parlamenta o poplavama u Evropi. Veoma je aktivan u radu na zaštiti rada vinarija i proizvodnje vina.

Bez obzira na „progresističko-mondijalističku nit“ agende Socijalističke partije, ali i Progresivne alijanse, u okviru svog poslaničkog i političkog angažmana u Evropskom parlamentu, Erik Andreu do sada je nastupao sa liberalnih pozicija evropskih konzervativaca, posebno u domenu razvoja poljoprivrede i lokalnih zajednica. Snažno zastupa „partikularne interese“ Oksitanskog regiona, naročito kada je reč o potrebi „jake protekcione politike“ Evropske unije u oblasti zaštite poljoprivrede i farmera.

Imao je oštar sukob sa Evropskom komisijom i Žan-Pol Junkerom u vezi sa položajem poljoprivrednika, gde je tvrdio da su evropske institucije „žrtvovale“ nacionalne i regionalne agroekonomije, kao i same poljoprivrednike na Starom kontinentu, a sve zarad očuvanja „apstraktne teorije“ o „slobodnoj trgovini“. Kritikuje „politiku štednje“ i finansijske konstrukcije delovanja Evropske unije, kao i „zdravstvenu politiku“ iste, za koju tvrdi da je ugrozila zdravlje 50 miliona ljudi u Uniji, podrškom genetski-modifikovanoj hrani, kojoj se i te kako protivi.
Nedvosmisleno je izrazio protivljenje „politici otvorenih vrata“ za ilegalne emigrante, te je kritikovao „emigrantsku politiku“ Evropske unije. Ostao je pri tvrdnjama da je sadašnja „briselska administracija“ svojim nedoslednim i nedovoljnim delovanjem prouzrokovala Bregzit i krizu u Evropskoj uniji, koja je dodatno ugrožena nekonzistentnim odgovorom prema pitanjima emigracije i migracije, te je kazao da je aktuelni sastav Evropske komisije direktno stvorio uslove i „poligon“ za široku podršku „nacionalističkim“ i „desno-populističkim“ političkim snagama, što Uniju čini bespomoćnom pred brojnim globalnim izazovima u savremenoj svetskoj politici. Najavio je „ulazak“ u predizbornu kampanju za parlamentarne izbore u Evropskoj uniji 2019. godine.