fbpx

ANALIZA POLITIČKE SITUACIJE U REGIONU NA IZMAKU SEPTEMBRA 2018. GODINE

26/09/2018
Autor :
Analize/Geopolitika

ANALIZA POLITIČKE SITUACIJE U REGIONU NA IZMAKU SEPTEMBRA 2018. GODINE

OD REFERENDUMSKIH IZBORA U BOSNI I HERCEGOVINI DO IZBORNOG REFERENDUMA U MAKEDONIJI

 

Bugarska

                NEIZVESNA BUDUĆNOST ODNOSA POLITIČKIH SNAGA

 

Prema svim ozbiljnim i kompetentnim političkim analizama, potrebno je da očekujemo dinamičnu „političku sezonu“ u poslednjem kvartalu tekuće godine. Istraživačka delatnost političkih partija usmerenih na prikupljanje anketnih rezultata ispitivanja opredeljenja građana u Bugarskoj pokazuju da je podrška za svaku od dve vodeće političke partije – Građani za evropski razvoj Bugarske (GERB), premijera Bojka Borisova i Bugarsku socijalističku partiju (BSP), veoma izjednačena. Prema rezulatatima datih istraživanja, ekonomsko okruženje i rast cena osnovnih proizvoda za široku potrošnju mogu uzrokovati socijalne napetosti, što bi dodatno ugrozilo političku situaciju. Na toj osnovi, vladajuća koalicija pokazuje znake nestabilnosti. Sve navedeno podrazumeva veoma napetu političku sezonu, na kraju ove godine, kao i na proleće sledeće godine, kada su  zakazani izbori za Evropski parlament. Pomenuti izbori predstavljaće određenu vrsta testa političke podrške pomenutim partijama na nacionalnom nivou. Međutim, do tada ne možemo govoriti o potencijalnim mogućnostima za izbijanjem određene ozbiljnije političke krize, pa ni do mogućnosti raspisivanja prevremenih parlamentarnih izbora. Za sada, jedino je sigurno da je rezultat predstojećih izbora za Evropski parlament u priličnoj meri nepredvidljiv.

Malu neprijatnost za vladu bugarskog premijera Bojka Borisova, predstavljala je rasprava u državnom parlamentu u vezi sa izborom novih ministara, kao članova njegovog kabineta. Parlament je 20. septembra glasao o izboru tri nova ministra, ali je Narodno sobranje, prethodno, prihvatilo ostavke Ivaila Moskovskog, Nikolaja Nankova i Valentina Radeva, da bi na „upražnjene“ položaje u vladi izabralo Rosena Želajkova za ministra saobraćaja, informacionih tehnologija i komunikacija, Petju Avramovu za ministarku regionalnog razvoja i javnih radova i Mladena Marinova za ministra unutrašnjih poslova. Pomenuta tri bivša ministra povukli su se sa svojih dužnosti nakon što je premijer Bojko Borisov iste pozvao na odgovornost i zatražio njihove ostavke, zbog propusta u vezi sa bezbednosno-tehničkom i stručnom istragom strahovite saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom, koja je zadesila jedan lokalni transportni autobus u blizini grada Svoge, 25. augusta, kada je poginulo 17 ljudi.

 

Rumunija

KRIZA SOCIJALDEMOKRATA

 

Glavni odbor rumunske vladajuće Socijaldemokratske partije održaće veoma važnu sednicu, usled neprestanih poziva upućenih predsedniku stranke, a nedavno osuđenom političaru, koji je proglašen krivim za zloupotrebu službenog položaja, da podnese ostavku. Još uvek nije definitivno ustanovljeno da li će na datom sastanku biti prisutan dovoljan broj članova pomenutog političkog tela koji bi podržali smenu Livia Dragnea, sa položaja lidera partije. U skladu sa pozitivnim pravnim propisima, ali i sa presudom, Dragneu je zabranjeno obavljanje dužnosti na bilo kojoj javnoj funkciji, zbog osuđujuće presude za izborne prevare iz 2016. godine.

U pismu od prošle nedelje, tri vodeća partijska zvaničnika, među kojima i gradonačelnik Bukurešta, Gabriela Firea, pozvali su aktuelnog predsednika partije da odstupi sa pomenutog položaja. U junu ove godine Dragnea je osuđen za zloupotrebu položaja na vlasti i osuđen na tri i po godine zatvora. Međutim, pomenuta sudska odluka još uvek nije postala pravosnažna, te Dragneovi politički saradnici smatraju da lider socijaldemokrata ne može biti okarakterisan kao ličnost koja je prekršila zakon.

 

Makedonija

IZBORNI REFERENDUM

 

Uprkos upozorenjima predsednika Francuske Emanuela Makrona da je neophodno sprovesti „Prespanski sporazum“ i uspešno okončati predstojeći referendum o imenu države, pred putovanje u Njujork, gde će uzeti učešće u radu Generalne skupštine Organizacije ujedinjenih nacija, makedonski predsednik Đorđe Ivanov,  ponovio je da neće pružiti podršku zagovornicima održavanja referenduma zakazanog za 30. septembar, na kome će se građani izjasniti o tome da li će naziv ove balkanske zemlje u budućnosti glasiti „Severna Makedonija“.

Građani Makedonije glasaće o predlogu za promenu naziva zemlje, čime bi trebalo da bude okončan višedecenijski spor koji postoji između ove države i njenog južnog suseda Grčke, koja se od sticanja makednoske nezavisnosti protivila upotrebi ustavnog naziva pomenute zemlje. Predsednik Đorđe Ivanov razgovarao je sa članovima makedonske dijaspore u Detroitu prethodnog vikenda, gde je ponovio svoj stav da je dogovor sa Grčkom „štetan i poražavajući“ za Makedoniju. Ankete ukazuju na potencijalnu mogućnost masovne podrške građana za „Prespanski sporazum“ sa Grčkom, ali ostaje nejasno da li će odziv birača na referendumu zadovoljiti potrebni prag od 50 odsto da bi glasanje bilo validno.

Kao što je poznato, pitanje na referendumu koncpirano je veoma pažljivo i nesporno sugestivno: „Da li ste za članstvo u EU i NATO, uz prihvatanje Sporazuma Republike Makedonije i Republike Grčke?“. Premijeri Makedonije i Grčke, Zoran Zaev i Aleksis Cipras, od januara 2018. godine vodili su komplikovane razgovore koji su za cilj imali rešenje problema starog 27 godina. Posledica razgovora je ideja na stolu: Republika Severna Makedonija u kojoj žive Makedonci koji nisu naslednici Makedonaca iz antičkog doba, a koji govore makedonskim-slovenskim jezikom. Zbog ovog dogovora, oba premijera naišli su na žestoke kritike opozicije u svojim državama, ali i na blagonaklonost evropskih zvaničnika. Krajem naredne godine, Aleksis Cipras suočava sa izborima na kojima su mu šanse za novu pobedu potpuno neizvesne, kako nas obaveštavaju rezultati trenutnih anketa, ali rešavanje dugogodišnjeg problema i podrška EU mogli bi da naruše političke planove njegovog glavnog protivnika na „opštem izjašnjavanju grčkog naroda“, Kirjakosa Micotakisa, lidera Nove demokratije. Sa druge strane, Zoran Zaev i dalje uspeva da održi popularnost i podršku građana njegovoj vladi. Prema anketama koje su do sada objavljene, na referendumu će većina građana Makedonije zaokružiti opciju „Da“.

Premijer Zaev uspeo je da okupi široku koaliciju proevropskih stranaka i uz pomoć albanskih stranaka deluje da je osigurao većinu za svoju opciju. Uz to, osnivači VMRO-DPMNE, najveće opozicione stranke, podržali su opciju „Da“ smatrajući da se time stavlja tačka na 27 godina dugu borbu za nezavisnost Makedonije. Međutim, Zaev ima protivnike u krugovima aktuelnog rukovodstva u VMRO-DPMNE, koje je pozvalo građane da glasaju prema sopstvenoj savesti, ali i pojedinih stranaka za koje se veruje da imaju podršku Rusije. Ipak, u ovom trenutku deluje da je najveći protivnik Zoranu Zaevu neuređeni birački spisak. Prema podacima iz 2017. godine, Makedonija ima oko 2.100.000 stanovnika, a pravo glasa na referendumu imaće oko 1.800.000 građana što predstavlja izuzetno viskok procenat biračkog tela u odnosu na ukupan broj stanovnika. Prema procenama određenih demografskih eksperata, u ovom trenutku u Makedoniji živi samo 1.600.000 ljudi. Da bi referendum bio uspešan, potrebno je da na isti izađe barem polovina građana sa pravom glasa (900.000).

U Makedoniji nije strano da na izbore izađe manje od polovine glasača, pa je tako 2014. godine u prvom krugu izbora za predsednika države glasalo manje od 48% ljudi. Pozitivan primer mogu biti parlamentarni izbori iz 2016. godine nakon kojih je VMRO-DPMNE prešao u opoziciju, a Zoran Zaev ispred socijaldemokratske opcije postao premijer. Tada je na izbore izašlo oko 67% građana sa pravom glasa. U ovom trenutku čini se da će izlaznost biti takva da referendum bude uspešan, ali postoji realna mogućnost da glasači koji nisu sigurni i koji su protiv dogovora sa Grčkom ne izađu na referendum i na taj način onemoguće uspeh planova makedonskog premijera.

Hrvatska

IZAZOVI DESNIČARSKOG EKSTREMIZMA

Gotovo svi hrvatski mediji direktno su prenosili obraćanje poslanika Samostalne srpske demokratske stranke (SDSS), Milorada Pupovca, novinarima u Saboru, kada je isti izrekao stvari o stanju u hrvatskom društvu, naročito kada je reč o „položaju Srba i divljanju filoustaškog hrvatskog nacionalizma“, dakle, na pitanja na koja objektivni posmatrači „hrvatske zbilje“, već duže vreme zabrinuto ukazuju. Situacija u hrvatskom društvu zaista je alarmantna, kada je reč o „rehabilitaciji ustašluka“, jer taj politički projekat ne sprovodi samo „ekstremna desnica“ (za koju se u međuvremenu bez problema može reći i da je klerofašistička), nego i neki ministri u vladi premijera Andreja Plenkovića.

Plenkovićeva vlada, za razliku od ostalih političkih vlasti u zemljama Evropske unije ne obeležava ni Dan pobede nad fašizmom, niti državni praznik Dan antifašističke borbe. Primetno je da se vlada Andreja Plenkovića, kao uostalom, ni izvršne vlasti hrvatske države koje su imale mandat pre pomenute, ozbiljno ne suprotstavlja mnogim primerima „rehabilitacije ustaške ideologije“. Jednostavno, Plenkovićeva vlada, iako u permanentnom sukobu sa desničarskim elementima u vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici, apsolutno ne pokazuje nameru da se odlučno obračuna sa „ideološki kompromitovanim i spornim“ kadrovima unutar sopstvenih redova. Uzrok toj „neodlučnosti“ možda bismo mogli da potražimo u „idejama“ političkog pragmatizma“, kako bi Plenković očuvao poverenje značajnog dela biračkog tela u Hrvatskoj, koje pokazuje „simpatije“ prema populističkoj agresivnoj retorici „ratnih elemenata u okvirima HDZ“.

Da je situacija u vezi sa stanjem u HDZ veoma ozbiljna, ukazuje i činjenica da je „Glas Koncila“, vodeće glasilo Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj, podržalo najavljeni protestni skup u Vukovaru, zbog navodnog „neprocesuiranja ratnih zločinaca“: Zanimljivo je i to da pomenuti skup organizuje gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, uz podršku desnog krila HDZ. Komentar glavnog urednika ovog lista, Ivana Miklenića, naslovljen „Politika protiv pravde“, sadrži teške optužbe protiv aktualne Vlade, gde se ukazuje na navodnu odgovornost Plenkovića, zbog marginalizovanja „srpskih zločina nad hrvatskim braniteljima i civilima u toku rata za nezavisnost“.

Crna Gora

IZBORNO ZAKONODAVSTVO

U okvirima crnogorskih političkih elita, percepcija „izborne legislative“ izaziva velike podele i snažnu političku krizu. Visoki funkcioner Demokrata, Boris Bogdanović uporno tvrdi da je evropski komesar za proširenje, Johanes Han nedvosmisleno poručio svim političkim snagama u ovoj državi da se „evropska administracija u Briselu“, i te kako protivi izmenama i obesmišljavanju Plana Demokrata i Građanskog pokreta URA o konceptu novog izbornog zakona. Podsetimo da je Han taj plan već ocenio kao veoma „konstruktivan“.

„…Neophodno je izbjeći ucjene i politička podmetanja u vezi reforme izbornog zakonodavstva…“, rekao je poslanik Demokratskog fronta (DF) Jovan Vučurović, naglašavajući da se ovaj zakon donosi za Crnu Goru, a ne za Brisel ili neku drugu međunarodnu adresu. Pri tome, Demokratski front izneo je tvrdnje da je postignut dogovor i uspostavljena saradnja između Demokrata, URA i vladajuće Demokratske partije socijalista u vezi sa reformom izbornog zakonodavstva. Politički direktor GP URA, Rade Milošević pozvao je poslanika Demokratskog fronta Jovana Vučurovića da iznese dokaze o tvrdnjama da su se URA i Demokrate dogovorili sa DPS. Iz pokreta URA su odbacili tvrdnje poslanika DF da je ta partija, zajedno sa Demokratama, bilo šta dogovorila sa DPS.

 

Bosna i Hercegovina

REFERENDUMSKI IZBORI – KOME JE DEJTON DODIJAO

 

U situaciji u kojoj rezultati predstojećih oktobarskih Opštih izbora u Bosni i Hercegovini, makar u okviru politički veoma „nestabilnog“ bošnjačkog biračkog tela, postaju sve izvesniji, u zajednici stabilnog srpskog biračkog tela, pojavila se zapažena izborno-politička neizvesnost. Istraživanja javnog mnenja, kao da ne zanimaju političke subjekte u Republici Srpskoj, te iste niko ni ne objavljuje, ali rezultati anketa iz prošle septembarske nedelje ukazuju na sledeće projekcije: u „izbornoj trci“ za člana Predsedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, aktuelni predsednik Republike Srpske i lider vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Milorad Dodik, ubljedljivo vodi ispred kandidata Saveza za promene ili pobedu i aktuelnog člana pomenutog državnog organa, Mladena Ivanića, u razmeri 46% od 25% ukupnog biračkog tela, koje se izjasnilo da će se odazvati svojoj građanskoj dužnosti, te pristupiti glasanju na izborima. Takođe, kandidatkinja SNSD i aktuelna premijerka Republike Srpske, Željka Cvijanović dobila je podršku 38% anketiranih, a njen glavni protivkandidat i predstavnik opozicije u pomenutom entitetu, Vukota Govedarica, osvojio je „simpatije“, svega 20% ispitanika.

Postavljamo pitanje, zašto je odjednom postalo toliko važno neizvesno saznanje u vezi sa pitanjem koja će politička stranka ili njen predstavnik dobiti podršku biračkog tela u Republici Srpskoj? U pomenutom pitanju nalaze se i razlozi zbog kojih bismo političku atmosferu i predstojeće izbore mogli okarakterisati sa svojevrsnim epitetom „referendumskog karaktera“. Politički programi opozicionih stranka (Partija demokratskog progresa Republike Srpske, Srpska demokratska stranka, Srpska radikalna stranka Republike Srpske, itd) okupljenih u navedenom savezu, postali su dostupni saznanjima javnosti i iste bismo mogli da ocenimo kao veoma iznenađujuće. Opozicioni savez zastupa program jačanja državnih institucija Bosne i Hercegovine na štetu ustavnih pozicija entiteta, a u smislu uspostavljanja jedinstvene bezbednosne politike putem struktuiranja centralne policijske službe u BiH, na šta izjave ministra bezbednosti u Savetu ministara BiH, Dragana Mektića, nedvosmisleno ukazuju.

Izjave učesnika protesta protivnika politike aktuelne Vlade Republike Srpske na centralnom trgu u Banjaluci, nedvosmisleno ukazuju na stav opozicije da je konačni cilj platforme Saveza za promene sadržan u okvirima namera da se izvrši temeljna izmena ustavne strukture Bosne i Hercegovine, koja je definisana odredbama Dejtonskog sporazuma, čemu se protivi Milorad Dodik i njegova administracija.

Sa druge strane, postoje verodostojne informacije da je plan opozicionih snaga u Republici Srpskoj, da u slučaju njihovog neuspeha na izborima, optuže aktuelnu vladajuću koaliciju da je „pribegla merama izbornih mahinacija“, te da se razlozi pomenutog neuspeha nalaze u „izboprnoj krađi i sumnjivim uticajima Rusije i vlade Srbije“ na celokupan izborni proces. Na veoma nediplomatski način, Mladen Ivanić saopštio je da vlasti BiH neće dopustiti Aleksandru Vučiću, predsedniku Republike Srbije „da se meša u izbore u Bosni“. Podsetimo, da nijednim svojim gestom, državni organi Srbije, pa ni predsednik Vučić, nikada nisu pokazali neki nediplomatski ili nekorektan odnos prema bilo kojoj političkoj opciji, kako u BiH, tako i u Republici Srpskoj.

Međutim, pouzdane bezbednosne informacije pokazuju da je nekoliko desetina pripadnika britanske obaveštajne službe već mesecima prisutno u BiH, te da su pripremili jasan plan, prema kome u slučaju neuspeha opozicije u Srpskoj na predstojećim izborima, potrebno je pokrenuti masovne demonstracije građana u svim gradovima navedenog entiteta, čime bi, bukvalno „preko ulice“ bio poništen „nepožljan izborni rezultat“. Prema tome, postavljamo još dva pitanja: Ko se to, zapravo meša u izborni proces u BiH, te koja politička snaga želi rušenje rezultata Dejtonskog mirovnog sporazuma?! Jasno je da to, sigurno ne čini predsednik Srbije, Aleksandar Vučić.

Aktuelne vlasti Republike Srpske, očigledno su spremne da se suprotstave navedenim potencijalnim „projekcijama“ postizborne političke stvarnosti u Srpskoj. U datom kontekstu moramo posmatrati najavljeni susret Milorada Dodika sa predsednikom Rusije, Vladimirom Putinom u Sočiju, ali i posetu Sregeja Lavrova, ministra spoljnih poslova Ruske federacije zvaničnim, Sarajevu i Banjaluci.

Autor analize: Srđan Graovac