fbpx

REGION U PRVOJ POLOVINI JANUARA 2019. GODINE

13/01/2019
Autor :
Analize/Geopolitika

ANALIZA STANJA POLITIČKIH ODNOSA U REGIONU U PRVOJ POLOVINI JANUARA 2019. GODINE

 

Bugarska

F-16

1000px-Flag_of_Bulgaria.svg.png

Bugarska vlada odobrila je nacionalni plan i program o početku razgovora sa Sjedinjenim Američkim Državama, te njihovim državnim organima i „vojno-industrijskim“ kompleksom o kupovini osam novih borbenih aviona-lovaca, čuvene proizvodne marke i „brenda“ F-16.

Pomenuti borbeni avioni trebalo bi da zamene zastarele aparate sovjetske proizvodnje i modela MIG-29, čime bi bio ostvaren viši stepen kompatibilnosti između kapaciteta i resursa oružanih snaga Republike Bugarske, sa jedne strane i vojno-tehnoloških potencijala Severoatlantskog saveza-NATO, gde pomenuta država i jeste punopravna članica od 1999. godine, sa druge strane.


Ipak, potrebno je da navedenu odluku bugarske vlade Bojka Borisova „ozakoni“, odnosno odobri i Narodno sobranje, tj. parlament pomenute države. Sporazum i poslovi dogovor između bugarske vlade i američko-multinacionalne kompanije „Lokid Martin“ (Lockheed Martin Corporation) o kupovini datih vazduhoplovnih lovaca F-16V Block 70, vredan je oko 1,8 milijardi bugarskih leva (preko 920 miliona evra), što predstavlja najveću investiciju, ali i rashod, koji je preduzet delatnostima bugarske vlade i njenih oružanih snaga, još od „pada komunizma“ u poslednjim decenijama prethodnog stoleća.

Crna Gora

LUKRATIVNA NEZAVISNOST

640px-Flag_of_Montenegro.svg.png U proteklim mesecima, u velikom delu javnosti Zapadnog Balkana, prisutna su veoma kompleksna pitanja koja se odnose na genezu „antisrpske histerije“, koja vlada u pojedinim segmentima političke i intelektualne elite, nekada srpske države, Crne Gore. U prethodnim izlaganjima, ponudili smo jedan aspekt posmatranja i razumevanja prisustva tih anticivilizacijskih procesa u pokušajima formiranja zasebnog nacionalnog identiteta, koji ne bi bio zasnovan na tradicijskim principima i utemeljen u okvirima modela generisanja evropskih građansko-nacionalnih zajednica. U čemu je problem?


Uopšte, nemoguće je jednu nacionalnu zajednicu ili u slučaju sa slovenskim stanovništvom, pravoslavne konfesije u Crnoj Gori, definisanu socijalnu kategoriju populacije u okvirima posmatranja njene identitetsko-etničke pripadnosti, „dekretskim odluama države“, jednostavno „preimenovati“. Navedeni potez ne bi posedovao suštinski značaj. Iz datog razloga, čin proglašenja nezavisnosti Crne Gore 2006. godine nije ostvario željeni efekat u pogledu izmene kolektivne svesti većinske nacionalne zajednice u ovoj državisv, kada su u pitanju njena identitetska opredeljenja.

U deceniji nakon sticanja nezavisnosti, a posebno od vremena secesije kosmetskih Albanaca od Republike Srbije 2008. godine, afirmisani su procesi nasilnog udaljavanja „crnogorske nacionalne svesti“ od njenih identitetskih „korena“, utemeljenih u srpskoj nacionalnoj zajednici, njenoj kulturi, duhovnosti i tradiciji. Svetonazori i platforme političko-intelektualnih elita Crne Gore, otelotvorenih u vladavini predsednika Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista u proteklih 30 godina, usvojili su načela „komunističko-drljevićevskih“ shvatanja o identitetskim pitanjima sopstvenog naroda.

Anahrone, zločinačke i agresivne ideje na kojima se zasniva ideologija „montenegrinstva“ (svojevremeno kreirana od strane i za ciljeve fašističko-ustaških „političkih projekata“ u ondašnjoj Musolinijevoj Italiji i Nezavivisnoj Državi Hrvatskoj), političke vlasti Crne Gore, regionu i međunarodnoj zajednici pokušavaju da predstave kao „sistem proevropskih“ reformskih procesa u „prekomponovanju“ crnogorskog društva iz zajednice balkanskih naroda u klasično „društvo zapadne demokratije“. Taj proces pretvorio se u rušilački pohod preduzet u cilju zatiranja svih identitetskih osnova kod građana Crne Gore, slovensko-srpskog etničkog porekla i pravoslavne konfesionalne provenijencije.


Već na početku nove, 2019. godine, „institucionalno nasilje“ produkovano iz delatnosti „vladajućih struktura“ u Crnoj Gori nastavilo se proterivanjem oko 50 monaha Srpske Pravoslavne Crkve iz ove države u Srbiju, kao i zabranom ulaska u negdašnju „srpsku Spartu“ za nekolicinu sveštenika Srpske Pravoslavne Crkve, čak i za one koji su rođeni u Crnoj Gori ili poseduju status državljana pomenute zemlje, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Navedeni procesi nastavljeni su i putem jačanja agresivne retorike najviših političkih rukovodilaca u organizaciji vlasti ove države, usmerene protiv državnog vrha Srbije i srpskog naroda u celini, itd.

Da li u sve pomenute mere i postupci crnogorskih vlasti generisani samo iz namere da srpske identitetske osnove crnogorske državnosti budu na trajan i efikasan način uklonjene iz strukture nacionalne svesti i mentalnog sklopa kolektiviteta najbrojnijeg naroda u ovoj državi? Zaista, vladajuće strukture u Crnoj Gori usvojile su stav prema kome „crnogorska državna nezavisnost“ gubi svoju suštastvenu potrebu, ukoliko nije fundamentalno zasnovana na principa afirmacije crnogorske nacije i njenih specifičnih identitetskih obrazaca.

Upotrebivši model „izgradnje hrvatskog nacionalnog identiteta“ za pomenute potrebe, crnogorske političke i intelektualne elite odlučile su da afirmaciju nacionalnog identiteta Crnogoraca „izgrade“ u okvirima veštačkog kreiranja neprijatelja kolektiviteta u srpskom nacionalnom i duhovnom „organizmu“, odnosno da budućnost svoje nacije „oplemene“ razvijanjem svojevrsne i blasfemične „srbofobije“, kao „osnove i poluge“ identifikovanja i okupljanja naciona oko iste. To je ona ista autostrada propasti i mizerije kojom su prethodno krenule hrvatske, bošnjačke i makedonske političke i intelektualne elite.

Međutim, nezavisnost Crne Gore, u prvom redu je izvojevana kako bi bio očuvan specifičan model upravljanja i državnog poretka, čije se karakteristike često graniče sa legalnim formama svog delovanja. U prethodnim danima bili smo svedoci otkrića vlasnika „Atlas grupe“, Duška Kneževića da je lukrativnim radnjama, kao što je davanje mita ili koruptivnim finansiranjem kampanje DPS za izbor gradonačelnika Podgorice i te kako vršio uticaj na izborne procedure i demokratske vrednosti političkog života u Crno Gori. Pomenutu aferu prati i pojavljivanje video-snimka o navedenim radnjama Duška Kneževića i DPS, gde četiri dana pred održavanje izbora 2016. godine, vlasnik „Atlas grupe“ uručuje oko 100 hiljada evra Slavoljubu Stijepoviću, gradonačelniku Podgorice.

Gotovo istovremeno, javnosti su postala dostupna svedočanstva i o nelagalnim finansiranjima kampanje za nezavisnost Crne Gore 2006. godine, a koje je vršeno putem „pranja novca“ iz „crnih fondova“ ruskog tajkuna Olega Deripaske. U vreme priprema osamostaljivanja Podgorice od Beograda, Oleg Deripaska je 2006. godine podržavao tadašnji i današnji crnogorski vrh. Kada je prestala ljubav – Deripaska je okrenuo kormilo! Uz pomoć Pola Manaforta, bivšeg rukovodioca predizbornog štaba američkog predsednika Donalda Trampa, Deripaska je čak 2016. pokušao da pruži lobističku podršku crnogorskoj opoziciji koja se predstavljala kao proruska.


Postoje i tvrdnje da je Deripaska u ratu protiv Đukanovića koristio usluge i bivšeg ruskog vojnog obaveštajca i pomoćnika vojnog atašea u SAD Viktora Bojarkina. Na kraju su Deripaska i Bojarkin završili na američkoj crnoj listi. Deripaska je 2005. godine investirao u Crnu Goru i kupio je veliki „Kombinat aluminijuma“ koji je proizvodio polovinu crnogorskog izvoza. „U nadi da će ljubav biti večna, a biznis cvetati“, Deripaska je podržao osamostaljivanje Crne Gore. Na kraju je tužio Crnu Goru zbog nezakonite eksproprijacije i kasnije prodaje podgoričkog aluminijumskog giganta i od crnogorskih vlasti potražuje skoro milijardu evra odštete. Sad je jasnije zašto se Milo Đukanović žalio da mu je dobre odnose sa Moskvom pokvario upravo Oleg Deripaska.

Takođe, jasno je zbog čega je Milo tako grčevito žudeo za nezavisnom državom u kojoj će on sada već trideset godina biti i gospodar i knjaz, a možda i vladika. Samo u tim statusima i sa pomenutim titulama, Milo će biti zaštićen od bilo koje pravosudne institucije u zemlji, ali i u inostranstvu, te neće više biti pozivan na odgovornost, zbog različitih lukrativnih dela, kao što je nekoć bio pozivan ili prozivan od strane organa italijanskog pravosuđa. Napomenimo, da je Milo ostao zaštićen, a Srbija je tada izgubila svoj izlaz na more. Da li se u ovim činjenicama nalaze uzroci nezavisnosti Crne Gore iz 2006. godine?

Bosna i Hercegovina

POKUŠAJ DRŽAVNOG UDARA PROTIV STABILNOSTI BIH

4417724596_33ea226c4e.jpg

Republika Srpska u potpunosti je implementirala rezultate izbora u Bosni i Hercegovini do kraja prethodne godine. Sve institucije entiteta konstituisane su u skladu sa voljom biračkog tela u Republici Srpskoj. Usvojen je budžet Republike. Uspešno su realizovani mnogi investicioni projekti. Nastavljena je progresija BDP, te rast standarda građana. Visok stepen stabilnosti demokratije i entitetskih institucija potvrđen je brzinom implementacije izbornih rezultata, dok se ista na državnom nivou organizacije vlasti ili u Federaciji Bosne i Hercegovine, još ni ne nazire.

Uporni pozivi Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika upućeni pobedničkim političkim strankama iz redova druga dva konstitutivna naciona u BiH, da zajednički konstituišu sastav državnih organa dobijaju „slabašne pozitivne odgovore“, makar kadaje reč o bošnjačkim političkim prvacima, posebno iz krugova Stranke demokratske akcije. Upravo, u navednoj stranci prepoznajemo izvesnu razliku u pogledu spremnosti na saradnju sa SNSD i Hrvatskom demokratskom zajednicom Bosne i Hercegovine, koju predvodi dosadašnji član Predsedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, Dragan Čović.


Lider SDA, Bakir Izetbegović pruža načelnu saglasnost pomenutim preporukama dobijenim od strane Dodika i SNSD, ali mnogo odlučniji u podršci datoj platformi eventulanog budućeg ustrojstva državnih organa Bosne i Hercegovine, dolazi od strane Šefika Džaferovića, člana Predsedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda.Međutim, dva lidera SDA i bošnjačkog naroda pokazali su priličan stepen harmonije u „visokim tonovima“ upućenim rukovodstvu Republike Srpske, zbog organizovanja proslave Dana Republike Srpske, 9. januara 2019. godine. Poseban protest iskazan je zbog solidarisanja i prisustva Dragana Čovića, predsednika HDZBiH, pomenutoj manifestaciji, a oštre reči upućene su i ambasadoru Republike Hrvatske, zbog njegovog prisustva obeležavanju nacionalnog praznika Republike Srpske.

Pojačana negativna retorika iz Sarajeva, koja je bila gotovo utihnula do Nove godine 2019, nastala je samo nekoliko dana nakon što je Davor Dragičević, otac tragično nastradalog mladića Davida Dragičevića, prema nalogu ambasadorke Sjedinjenih Američkih Država, Morin Kormak, u noći između 30. i 31. decembra 2018. godine od strane stranih tajnih službi, koje su te noći boravile u Banjaluci, hitno iz tog grada prebačen u Sarajevo, odakle je dalje prebačen u jednu zemlju regiona, verovatno u Crnu Goru ili Hrvatsku.


U noći održavanja protesta 30. decembra, usled kojih su izbili nemiri, u Banjaluci je boravilo nekoliko stranih zapadnih obaveštajnih službi, koje su trebale da pruže logističku i svaku drugu podršku članovima grupe „Pravda za Davida“ u zauzimanju i nasilnom svrgavanju najviših predstavnika vlasti u Republici Srpskoj. Upravo je plan prebacivanja Dragičevića u jednu zemlju regiona i bio to da se za njegov misteriozni nestanak, optuži aktuelna vlast u Srpskoj i forsira u medijima teza da je „vlast u Srpskoj ubila Davora Dragičevića“ sa ciljem dalje kompromitacije i diskreditacije Republike Srpske i njenih institucija, a ovakav plan postojao je još u avgustu prethodne godine.


Pre šest meseci u Ambasadi SAD u Sarajevu, Kormakova se sastala sa Davorom Dragičevićem. Međutim, nije poznato o čemu su razgovarali, ali jeste indikativno da su nakon tog susreta protesti u Banjaluci bili sve učestaliji, a institucije Srpske na udaru svetskih medija, bez dokaza, okrivljene za smrt Davida Dragičevića. Veoma je indikativna i činjenica da u Sarajevu već tri godine Muriz Memić vodi pravnu bitku i traži pravdu za ubijenog sina, a da ga Kormakova, uprkos nekoliko dopisa koje joj je slao, nikada nije pozvala, niti se o tome ikada oglasila, a kamoli sa njim sastala.

Vlasti Republike Srpske zabranile su dalja okupljanja grupacije „Pravda za Davida“, za koju su i advokati Davora Dragičevića, Anto Nobilo i Zora Dobričanin izjavili da su politički zloupotrebljeni i instruisani.

Postalo je zaista jasno da je određeni centar moći želeo da ugrozi stabilnost Bosne i Hercegovine putem izazivanja državnog udara u jedinom stabilnom entitetu u ovoj komleksnoj zemlji. Da li su sastanci Draška Stanivukovića, političara iz redova opozicione Partije demokratskog progresa, sa predstavnicima Ambasade Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije i Severne Irske u Sarajevu, imali bilo kojeg uticaja na turbulentna dešavanja u Banjaluci na prelomu godina, možda će otkriti pravosudno-bezbednosni postupak, koji su vlasti Republike Srpske pokrenuli protiv istog na osnovu krivične prijave za pokušaj organizovanja državnog udara.

U navednim događajima, gotovo nezapaženo je primljena vest da je Nedeljko Čubrilović formirao novu političku stranku Demokratski savez – DEMOS, čija je partijska struktura „zaokružena“ na prvoj sednici nove političke snage u Republici Srpskoj, koja je nastala odvajnjem od Demokratskog narodnog saveza.

Severna Makedonija

NOVI USTAV, NOVO IME – NOVA DRŽAVA?

Makedonski parlament usvojio je ustavne amandmane o Prespanskom sporazumu kojima Makedonija menja ime u Republika Severna Makedonija. Portparol predsednika Sobranja Talata Džaferija ranije je potvrdio da je postignut dogovor o većini potrebnoj za usvajanje ustavnih amandmana. Podsetimo, referendum u Makedoniji o sporazumu sa Grčkom je održan prošle godine i nije uspeo, ali je očigledno da Zaev želi da ponizi svoje sunarodnike nepoštujući njihovu volju. Odluka na referendumu nije usvojena, jer nije glasalo više od polovine od ukupnog broja birača upisanih u birački spisak (1.806.336), rekao je predsednik Državne izborne komisije, Oliver Derkoski.

Ovom odlukom makedonsko Sobranje je promenio ustavno ime države u Republika Severna Makedonija, koja će stupiti na snagu kada parlament u Grčkoj bude ratifikovao Prespanski sporazum. Šefica diplomatije Evropske unije Federika Mogerini i komesar za pristupne pregovore Johanes Han čestitali su večeras Makedoniji na usvojenim ustavnim izmenama, potrebnim za primenu Prespanskog sporazuma sa Grčkom o imenu zemlje.

U EU napominju da u iščekivanju pune primene Prespanskog sporazuma, postignutom između Atine i Skoplja o budućem imenu nekadašnje jugoslovenske republike Makedonije, Unija nastavlja da u potpunosti podržava Makedoniju u ostavarivanju njenog strateškog cilja EU integracija.


„Građani Republike Makedonije, preko predstavnika u Sobranju, večeras su, prihvatanjem ustavnih izmena, napisali novo, istorijsko poglavlje naše državnosti“, saopštila je makedonska vlada nakon izglasavanja ustavnih izmena kojim se potvrđuje novo ime države Republika Severna Makedonija. Opoziciona makedonska stranka VMRO-DPMNE zatražila je večeras hitno raspisivanje parlamentarnih izbora i da budu održani zajedno sa predsedničkim. VMRO-DPMNE zahteva raspuštanje parlamenta i sazivanje vanrednih parlamentarnih izbora, zajedno sa predsedničkim u skladu sa zakonskim propisima. Na ovim izborima VMRO-DPMNE će pobediti i volja naroda će biti ispunjena, izjavio je lider makedonske opozicije Hristijan Mickoski.


„VMRO-DPMNE učiniće sve u budućnosti kako bi ova nepravda (usvajanje izmena Ustava u Sobranju) bila ispravljena“, rekao je Mickoski, koji smatra da se danas pokazalo da Makedonija koju vodi Zoran Zaev gubi i ukoliko ostane na vlast, Makedonija će izgubiti na svim poljima. „…Zato su nam potrebni izbori gde će Zaev pasti, a Makedonija pobediti. Narod će se izjasniti kakvu Makedoniju želi, Severnu Makedoniju koja je ponižena ili Makedoniju ponosnu, naprednu i poštovanu“, zaključio je Mickoski. Makedonskog premijera Zorana Zaeva prvi je zagrlio i čestitao mu zamenik premijera zadužen za evropska pitanja, Bujar Osmani.

Rezultat glasanja u parlamentu mogao se i očekivati nakon što su osmorici poslanika iz opozicije „zavrtali ruke“ posle referenduma. Zaista je fascinantno kako su se iste večeri, nakon što su bili poznati rezultati referenduma, i Zaev i njegovi spoljni sponzori počeli da se ponašaju kao da se ništa nije desilo.

Iste te večeri je počela priča o tome da se ide kroz Sobranje, iako je Zaev najavio ostavku ako referendum ne uspe. Već tada je bilo jasno da Zaev ima odrešene ruke da upotrebi, kako se jedan briselski funkcioner izrazio „balkanske metode“ u sprovođenju ove odluke i to je očigledno i učinjeno. Nema ni govora da je ovo bilo u interesu slavenofonih Makedonaca koji su sve bliži dvonacionalnom, de fakto konfederalnom aranžmanu, a interesantno će biti i videti da li će i na koji način Grčka ispuniti svoj deo govora. Vidimo da su tamo sve ozbiljniji otpori, čak ni Ciprasovi koalicioni partneri nisu oduševljeni. Ovo je samo još jedna tužna priča u sagi briselskog tretmana pojedinih zapadnobalkanskih država kao „banana-republika“ dostojnih prezira.