fbpx

REGION U DRUGOJ POLOVINI MAJA 2019. GODINE

31/05/2019
Autor :
Analize/Geopolitika

ANALIZA STANJA POLITIČKIH ODNOSA U REGIONU U DRUGOJ POLOVINI MAJA 2019. GODINE

 

Hrvatska

VELIKI PREOKRET

croatia.jpg

Konačno su završeni dugo očekivani izbori za novi sastav Evropskog parlamenta. Većina evropske, pa i svetske javnosti, u narednim danima baviće se analizom dobijenih rezultata. Suština je u tome da su ovi izbori pokazali da tradicionalno najdominantnije političke grupacije narodnjaci i socijalisti gube nekadašnju nadmoć, ali su i dalje vodeće snage na evropskom političkom nebu. Krajnja desnica, od koje se mnogo očekivalo, jeste zabeležila značajan rast, ali nedovoljan da bitnije utiče na promenu dosadašnje politike Evropske unije. Liberali i demokrati kao i Zeleni, zabeležili su zanačajan rast podrške, tako da ih mnogi smatraju svojevrsnim pobednicima na ovim izborima. U svakom slučaju, ovi izbori neće ostaviti prostora za dramatičnu promenu političkih okolnosti u Briselu, ali će svakako produkovati veće ili manje posledice u pojedinačnim članicama unije, naravno zavisno od očekivanih i dobijenih rezultata.

U Republici Hrvatskoj zabeležena je relativno mala izlaznost u odnosu na evropski nivo, tek oko 30 % birača. Pobedu je odneo HDZ sa oko 23 % osvojenih glasova, lista SDP je osvojila 18,69 odsto glasova, a treći su Hrvatski suverenisti sa 8,49 odsto. Nezavisna lista Mislava Kolakušića dobila je 7,87 odsto glasova, Živi zid 5,66 i Amsterdamska koalicija 5,23 odsto. Ostale liste nisu prešle prag od pet posto. Prevedeno u mandate, HDZ i SDP su osvojili po četiri poslanička mesta, a ostali koji su prešli cenzus po jedno mesto.

Suštinski, ovakvi rezultati predstavljaju veliko iznenađenje kada se uporede sa predizbornim anketama. Gotovo sva ispitivanja javnog mnjenja, sprovedena od strane renomiranih istraživačkih kuća, govorila su u prilog ubedljive pobede HDZ. Čak se predviđalo da će razlika između HDZ i SDP, prvoplasiranog i drugoplasiranog, biti preko deset procentnih poena. Potajno, hadezeovci su očekivali možda i šest mandata, a u svakom slučaju minimum pet. Zato je ovakav ishod izbora, prema kome su SDP i HDZ izjednačeni po broju osvojenih poslaničkih mesta, u hrvatskoj javnosti dočekan sa iznenađenjem i nevericom. Razočarenje u HDZ je još veće kada se uzme u obzir da je ovo verovato istorijski gledano najslabiji rezultat te stranke u kompletnom istorijatu njenog postojanja. Samim tim, vođa HDZ Andrej Plenković nakon ovih izbora dopao je u nimalo zavidnu poziciju. Tek do juče on je bio istinski gospodar HDZ, čovek koji vodi stranku iz pobede u pobedu i beskompromisno učvršćuje svoju poziciju neprikosnovenog predsednika vodeće partije u zemlji.

Nije Plenkoviću bilo nimalo lako da utvrdi svoju poziciju u stranci. Mnogi su ga smatrali stranim telom u HDZ, naročito konzervativna struja. Međutim, on se postepeno, ali dosledno obraču navao sa ultra-desničarima u svojim redovima, imajući jasnu viziju građanskog, umerenog, a desno orijentisanog HDZ. Uspeo je čak da potisne „vladara iz senke“ i neformalnog vođu te krajnje desne struje u svojoj stranci, Milijana Brkića. Lokalni izbori su pokazivali da ni Plenkovića, a ni HDZ ti sukobi i previranja nisu oslabili. Međutim, ovi izbori su pokazali nešto sasvim drugo, a to je činjenica da predsednik HDZ nikako ne može biti spokojan. Zasigurno, nakon ovakvog rezultata, mnogi nezadovoljni u stranci podićiće ponovo svoje glasove. Zato za Plenkovića dolazi jedan neizvestan, možda i dramatičan period u kome će morati pažljivo da analizira rezultate izbora i preduzme adekvatne poteze.

Očigledno, Plenković je potcenio ekstremizam u sopstvenom društvu. Netrpeljivost prema manjinama, naročito srpskoj, politika afirmacije istorijskog revizionizma u pravcu rehabilitacije ustaštva i javnost koja na to skoro da ne reaguje, bili su očigledan dokaz da je hrvatsko društvo u dobroj meri ekstremno orjentisana sredina. Samim tim i rezultati ovih izbora nije potrebno da nas iznenade, bar kada je u pitanju visok procenat glasova za ekstremnu desnicu, ali uzevši u obzir da su izašli na izbore u više kolone to na prvi pogled možda tako ne izgleda. Međutim, saberemo li procente onih koji su prešli cenzus i onih koji su ostali ispod crte dobićemo gotovo 25 % glasova za ekstremnu desnicu u Hrvatskoj. Zasigurno, to govori o jednoj političkoj opciji koja ima potencijal i ukoliko se ujedini preti da ugrozi sam HDZ, a po rezultatima ovih izbora već sad su najjača politička grupacija u zemlji.

Loš rezultat HDZ možemo gledati i kroz prizmu „prelivanja“ glasova od te stranke prema ekstremnoj desnici. Mnogi će tu okolnost zameriti direktno Plenkoviću. „Uklonivši“ ekstremiste iz svojih redova, upravo je on podstakao te pojedince na samostalno delovanje i time indirektno ojačao ekstremnu desnicu. Plenković će zato morati da taj proces zaustavi. Šta više, pojačano koketiranje sa ekstremizom, a zarad suzbijanja desnice je sasvim izvesno. Možda će krenuti i putem pokušaja da HDZ uputi na bližu saradnju sa nekim strankama i pojedincima iz tog ekstremističkog miljea. Time bi sigurno ojačao svoju stranku, a oslabio desnicu.

Umnogome, situacija u hrvatskoj politici zavisiće i od mogućnosti desničarskih lidera da potisnu sujetu i naprave dogovor o zajedničkom nastupu na nekim narednim izborima. Poznajući stanje odnosa na krajnje desnoim polu hrvatske političke scene to neće biti nimalo lako, ali to predstavlja uslov za njihov uspeh. Naravno, ukoliko Ruža Tomašić, Zlatko Hasanbegović, Mislav Kolakušić, Marijana Petir i drugi ultrakonzervativci žele da „igraju glavnu, a ne epizodnu ulogu“ na političkoj sceni svoje zemlje. Svi oni moraju biti svesni da je ujedinjenje osnovni preduslov za potiskivanje uticaja HDZ. Važno je još istaći da bi ovi izbori mogli biti prekretnica za SDP. Deluje da je ovo velika šansa da se zaustavi konstantan pad ove stranke. Činjenica je da se SDP približila HDZ i da je pobedila u svim većim gradovima Hrvatske (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek). Međutim, to približavanje više je posledica pada HDZ nego skoka SDP. U svakom slučaju ovaj rezultat će ojačati Bernardića što bi konačno moglo da ojača njegovu lidersku poziciju i, samim tim, smiri potrese u stranci. Suštinski, pobeda u velikim gradovima i veći broj mandata od očekivanih, pre svega mogli bi dati moralni podstrek SDP. Okupljanje ideološki sličnih stranaka i pojedinaca bilo bi više nego korisno. Uostalom, HDZ je na sopstvenom primeru pokazao da osipanje stranačkih kadrova može biti pogubno.

 

Bugarska

(NE)OČEKIVANA POBEDA

1000px-Flag_of_Bulgaria.svg.png

Ako rezultati izbora u Hrvatskoj predstavljaju veliko iznenađenje, onda za Bugarsku možemo reći da se desilo samo iznenađenje. Naime, većina predizbornih anketa su govorile o tesnoj trci između GERB i BSP gde se blaga prednost ukazivala socijalistima i to najviše zbog brojnih afera koje su potresale vladajuću stranku. Ipak, GERB je i pod tim okolnostima odneo pobedu. Tačnije, osvojio je 30,94% glasova dok je BSP drugi ca 24,24 procentna poena. Treće mesto zauzeo je Pokret za prava i slobode (DPS), stranka manjinskih muslimana, sa 16,36%, a četvrto mesto osvojio je VMRO-Bygarski nacionalni pokret, ca 7,42%. Vanparlamentarna desno orijentisana „Demokratska Bygarska“ osvojila je 6,24 procentna poena. Važno je pomenuti da i Bugarska pripada grupi evropskih zemalja gde je izlaznost na izbore za Evropski parlament bila izuzetno mala.

Vladajuća stranka premijer a Bojka Borisova pobedom je pokazala da može preživeti i teške političke udare sa kojima se suočila u prethodnim mesecima. Pre svega, tu mislimo na čuvenu aferu Apartmangejt. Očigledeno, bugarsko biračko telo već je naviklo na skandale svojih političara i samim tim oni nisu nešto što može odlučiti izbore. Bolje rečeno, pošto bugarski birači nemaju poverenja u opoziciju, pre će bojkotovati glasanje nego učestvovati u izboru neke nove većine za koju su uvereni da ne poseduje neki „reformski kapacitet“. Upravo, te okolnosti su omogućile pobedu Borisova. Uostalom to pokazuje broj osvojenih glasova GERB koji je za gotovo sto hiljada manji nego na prethodnim izborima za Evropski parlament. Nesumnjivo, bugarski birači evropske izbore smatraju manje važnim od onih nacionalnih, uostalom tako je u svim evropskim zemljama. Međutim, suštinski, ovi rezultati su takvi da pokazuju da je narod izgubio poverenje u političke stranke, a to je ovaj put pomoglo GERB.

Slično, BSP se pokazao nesposobnim da aktuelne afere „pretvori“ u svoje oružje za pobedu. Kornelija Ninova je uklonila neka istaknuta imena bugarskih socijalista sa izborne liste i pokušala je da se sakrije iza nestranačkih ličnosti koje su je podržale. Međutim, biračima to očigledno nije dovoljno. Socijalisti nisu uspeli da se nametnu kao alternativa GERB, jer nisu imali šta da ponude biračima. Promovisani program bio je suviše blag i prepun floskula, a to nije moglo privući birače. Sa druge strane, BSP je već vršio vlast u Bugarskoj i to niz godina. Narod još nije zaboravio njihove afere, a jednom izgubljeno poverenje nije lako ponovo osvojiti. Sada se postavlja pitanje odgovornosti rukovodstva, a pre svih predsednice stranke. Teško da će se posle ovog poraza ona održati na čelu BSP, što predstavlja najavu unutarstranačke borbe za liderstvo.

Kada su u pitanju ostale stranke, Pokret za prava i slobode je ostvario solidan rezultat. Naravno, pošto se radi o manjinskoj stranci bugarskih muslimana možemo govoriti o očekivanim rezultatima. Iznenađenje predstavlja prelazak cenzusa za VMRO što nedvosmisleno govori o tome da će oni imati primat na polu ekstremne desnice. Uspeh VMRO još je veći kada uzmemo u obzir da je ostvaren uprkos oštrom sukobu sa koalicionim partnerima iz ATAKA. Zato možemo očekivati nastavak obračuna na krajnoj desnici, ali i određene izmene u vladajućoj većini. Uprkos pobedi, većina okupljena oko GERB uzdrmana je aferama. Previranja u vlasti, ali i u opoziciji u Bugarskoj, sasvim su izvesna.

 

Rumunija

POSTIZBORNI HAOS U RUMUNIJI

Ako su izbori za Evropski parlament u Hrvatskoj i Bugarskoj doneli manja ili veća iznenađenja, šta onda da kažemo za Rumuniju? Šok i senzacija je nešto što bi najbolje opisalo stanje u ovoj zemlji. Naravno, ne samo zbog rezultata izbora na kojima su vladajući socijalisti (PSD) doživeli poraz, nego zbog svega onog što je potom usledilo. Naime, na izborima održanim u nedelju 26. maja 2019. godine opoziciona Nacionalna liberalna stranka (PNL) odnela je pobedu sa 26,35% osvojenih glasova izašlih birača. Drugoplasirana je Socijaldemokratska partija (PSD) sa 23,16%, a trećeplasirani je Savez 2020 USR-PLUS sa 21,24%. Cenzus su još prošli levičarska Pro-Rumunija sa 6,77%, stranka mađarske manjine sa 6,19% i Narodni pokret (PMP) sa 5,64%.

Rezultati su samo donekle iznenađujući, jer bilo je predizbornih anketa koje su ukazivale da vladajući socijaldemokrasti mogu pretrpeti poraz, pa čak i da mogu doći u situaciju da se bore za drugo mesto. Na kraju to se i dogodilo. Socijaldemokrate su nadmašile trećeplasirani savez USR-PLUS za nešto manje od dva procentna poena. Međutim, to samo po sebi ne bi predstavljalo senzaciju, da već narednog 27. maja, dok se uveliko govorilo o rezultatima i zbora, predsednik rumunskog parlamenta i siva eminencija PSD Liviu Draganeu nije osuđen od strane Visokog kasacionog suda na tri i po godine zatvora. Presuda je posledica okončanja sudskog procesa vođenog povodom fiktivnog zapošljavanja u Direktoratu za zaštitu dece, a za šta se Draganeu smatra odgovornim. U toku večeri, istog dana, prvi čovek vladajuće stranke je prevezen u zatvor Rahovu. Automobil u kome se nalazio Draganeu opkolilo je nekoliko desetina demostranata koji su iskoristili priliku da iskažu svoje zadovoljstvo njegovim hapšenjem.

Ovim događajima, vladajuća stranka, ali i parlamentarna većina više su nego uzdrmani. Zatvaranje Draganeua uz poraz na izborima, neizvesnim čini sam opstanak rumunske vlade. Ipak, socijaldemokrate su mogle predvideti da do ovakvog raspleta može doći. Premijerka Vlorika Dančila je već preduzela mere kako ne bi došlo do potpunog kolapsa sistema. Pojedini izvori tvrde da je ona odmah održala sednicu sa najistaknutijim članovima stranke i ministrima u Vladi. Tom prilikom, Dančila je privremeno preuzela rukovođenje partijom i poslala poruku da će stranka opstati i preživeti ove dramatične i teške momente.

Zanimljivo je pomenuti da različiti izvori tvrde kako će Dančila voditi stranku samo do održavanja kongresa kada bi trebalo izabrati novo rukovodstvo, ali da ona nema nameru da se kandiduje za mesto predsednika. Oglasilo se još nekoliko istaknutih predstavnika vladajuće partije. Svi oni su jednodušno pozvali na solidarnost i stranačko jedinstvo kako bi izbegli da ih politički protivnici u ovim sudbonosnim momentima potpuno unište. Nesumnjivo je da će takvih pokušaja biti, uostalom nije slučajno da je vođa PSD uhapšen neposredno posle teškog izbornog poraza. Zato će prioritet Dančile biti da očuva parlamentarnu većinu kako bi iskoristila vreme da amortizuje udare na stranku sa dosta lagodnije pozicije vršioca vlasti. Sigurno, to neće biti nimalo lako. Protiv sebe ona će imati opoziciji naklonjenopg predsednika Klausa Johanisa, evropske zvaničnike i, kako na osnovu poslednjih izbora izgleda, većinu birača. U takvim okolnostima to deluje kao nemoguća misija i verovatnije je očekivati pad vlade socijaldemokrata.