fbpx

REGION NA KRAJU DECEMBRA 2018. GODINE; ANALIZA STANJA POLITIČKIH ODNOSA U REGIONU NA KRAJU 2018. GODINE

27/12/2018
Autor :
Analize/Geopolitika

TURSKI TOK I PUT SVILE – STABILNOST ILI NESTABILNOST JUGOISTOKA EVROPE?

 

Bugarska

TURSKI ILI ATLANTSKI TOK?

 

1000px-Flag_of_Bulgaria.svg.png U toku 2018. godine više puta smo ukazivali na veliko diplomatsko-političko i geopolitičko-ekonomsko „nadmetanje“ između različitih političkih centara „moći“ u vezi sa izgradnjom famoznog „Turskog toka“, odnosno grandioznog transevropskog i maloazijskog gasovodnog sistema, a koje se na nedvosmislen način „prelama“, upravo na prostoru Bugarske i posebno u „političkom životu“ iste. Bugarsko Sobranje je 30. novembra 2018. godine usvojilo zakon kojim se na svojevrstan način vrši dopuna strategije energetskog razvoja. Odlukom parlamenta, Bugarska je iskazala jasnu nameru da se priključi Turskom toku tako što će izgraditi gasovod od Turske do Srbije i na taj način sačuvati ulogu glavnog gasnog čvorišta na Jugoistoku Evrope.

Zanimljivu činjenicu predstavlja i okolnost da je doskorašnji bugarski vicepremijer Valeri Simeonov (Valeri Simeonov), jedan od lidera desničarske koalicije „Ujedinjeni patrioti“ (Obedineni patrioti), kao i njene članice Nacionalnog fronta za spas Bugarske (Nacionalen front za spasenie na Bъlgariя-NFSB), imenovan od strane parlamenta na položaj zamenika predsednika državne Komisije za energetiku. Nakon pritiska javnosti i pojedinih međunarodnih političkih organizacija, Valeri Simeonov je sredinom novembra ove godine podneo ostavku na mesto zamenika predsednika Vlade zaduženog za ekonomiju i demografsku politiku, posle skandala u vezi sa ubistvom bugarske novinarke koja je istraživala korupcionaške afere u javnom i političkom životu navedene balkanske države.

Koaliciju „Ujedinjeni patrioti“ čini nekoliko desničarskih, identitetsko-suverenističkih, evroskeptičnih i nacionalnističkih partija i udruženja građana, među kojima je NFSB, percepirana kao najekstremnija, iz razloga što je u političkom programu iste determinisano, uslovno rečeno „iredentističko“ opredeljenje o tzv. obnovi „Velike sanstefanske Bugarske“. Uz činjenicu da su i pomenuta partija i koalicija čija je članica, pripadnici vladajuće koalicije, koju predvodi premijer Bojko Borisov i njegov pokret „Građani za evropski razvoj Bugarske“-GERB (GERB, Graždani za evropeйsko razvitie na Bъlgariя), kuriozitet je i okolnost prema kojoj Simeonov i NFSB više puta „optuživani“ za saradnju sa vlastima Ruske federacije, kao i za opredeljenja „rusofilske provenijencije“.

Istovremeno, Krasimir Dončev Karakačanov, bugarski ministar odbrane, predsednik VMRO-Bugarski nacionalni pokret (VMRO – Bъlgarsko nacionalno dviženie) i jedan od lidera „Ujedinjenih patriota“, najavio je ozbiljnu mogućnost da Bugarska svojim vetom blokira pristupni proces Makedonije u punopravno članstvo Severoatlantskog saveza-NATO. Kao osnovni razlog za pomenutu mogućnost, Karakačanov je naveo uverenje da Makedonija ne ispunjava svoje obaveze iz Sporazuma o dobrosusedstvu. Doslovno je izjavio: „…Smatraćemo da je Makedonija ispunila sve uslove kada, npr. iz školskih udžbenika budu izbačene odrednice koje pobunu iz 1941. godine opisuju kao ustanak protiv bugarskih okupatora ili ukoliko srednjovekovnom caru Samuilu ne bude uporno brisan bugarski identitet, prema kome se isti borio protiv Vizantinaca i Bugara…“, bio je izričit bugarski ministar odbrane. Takođe, Vlada Republike Bugarske osporava identifikaciju zvaničnog slovenskog jezika u Makedoniji, kao makedonskog. Dakle, u trenutku kada se smatralo da je proces „evroatlantskih integracija“ obezbeđen za vladu u Skoplju, Bugarska najavljuje svoje mere, koje bi u znatnom pogledu bile u stanju da opisane namere makedonske vlade ugroze ili odlože na neodređeni period.

U proteklom periodu, veliku pažnju posvetili smo i čuvenom „kineskom Putu svile“, za koji su status Makedonije i političke prilike na istočnom Balkanu, i te kako značajne. Naravno, pitanje Turskog toka, uz kinesku političko-ekonomsku ekspanziju, ozbiljno navodi na razmišljanje da li su „turbulentne političke prilike“, zapravo rezultat delovanja interesa „ruske i kineske duboke države“. U svojoj poseti Regionu, Džon Salivan (John Sullivan), zamenik državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država izrazio je uverenje da Rusija pokušava da „obori Prespanski sporazum“ i time onemogući pristupanje Makedonije u punopravno članstvo NATO-pakta.

Međutim, u susretima i telefonskim razgovorima Salivana sa premijerom Borisovim i ministrom Karakačanovim, potvrđena je privrženost Makedonije dogovoru iz juna ove godine o kupovini 16 ratnih aviona-lovaca, tipa F-16, koji bi zamenili deo sadašnje flote koju čine zastareli aparati sovjetskih borbenih aviona MIG-29. Podsetimo se da je ovaj dogovor vredan 2 milijarde američkih dolara. Takođe, Karakačanov je naveo da vlada Bugarske razmišlja i o iznenadnoj ponudi švedskog ministarstva odbrane o kupovini „Gripena(F-16s and Boeing F-18s, Gripen), dok je Bojko Borisov ostao odlučan u odbrani usvojene bugarske energetske politike, tj. pred Salivanom je pružio podršku realizaciji projekta „Turski tok“ i učešća Bugarske u istom.

 

Crna Gora

ISTRAGA PREDAKA

640px-Flag_of_Montenegro.svg.png Hapšenja i procesuiranja narodnih poslanika iz redova opozicionih političkih partija; rušenje pravoslavnih hramova koji se nalaze u vlasništvu i pod jurisdikcijom Srpske Pravoslavne Crkve („Crkva na Rumiji“); čestitke rukovodilaca i službenika u vladi i administraciji predsednika Mila Đukanovića, upućene tzv. funkcionerima lažne države „Kosovo“, a u povodu osnivanja „još takozvanije vojske Kosova“, zapravo „institucionalizacije“ zločinačke i terorističke OVK (kako je čin osnivanja „tog izgovora za državnu vojnu silu“, opisao predsednik tzv. parlamenta tzv. „Kosova“, Kadri Veselji); permanentni napadi zvaničnika pomenute administracije, pa i samog predsednika Đukanovića na zvanični Beograd; uporni progon i, na prvi pogled, nekontrolisano kršenje svih pojedinačnih i kolektivnih ljudskih i nacionalnih prava srpskog naroda u Crnoj Gori (ugrožavanje egzistencije i socijalnog statusa inteligencije i akademsko-duhovne elite srpskog etnosa, koji se sprovode ukidanjem radnih mesta za nastavni kadar koji se izjašnjava da govori srpskim jezikom ili zabrana korišćenja srpske ćirilice, i drugi metodi); zabrana ulaska i boravka u Crnoj Gori za nekolicinu srpskih intelektualaca iz Srbije…

Svi pomenuti događaji, predstavljaju fundamentalizaciju stanja i procesa, koji su upravljeni u smeru definitivnog ukidanja srpskog nacionalnog identiteta u Crnoj Gori, iz razloga što je tamošnja i aktuelna politička elita usvojila stanovište i doktrinu da je opstanak njihove države (posebno aktuelnih vladajućih struktura) jedino moguć, ukoliko pomenuti srpski identitet bude trajno „izbrisan“. Već smo naglašavali okolnost da dati procesi nisu nastali u protekloj deceniji ili od vremena raspada bivše SFRJ. Svakako, isti nemaju ni začetak u istorijskoj činjenici da je Crna Gora proglasila nezavisnost 2006. godine. Navedni procesi su „dugog trajanja“ i svoje začetke poseduju u delatnostima „prohrvatskih“, kasnije „proustaških“, a naknadno i komunističkih elemenata u političko-intelektualnoj eliti Crne Gore od 1918. godine do danas.

Međutim, niko nije mogao ni da pretpostavi da će se u procesima „evropeizacije“ i „atlantizacije“ Crne Gore sprovoditi i svojevrsno „nekromansko“ postupanje sa uspomenom na pretke, a konkretno i sa grobovima predaka, kojima se, sada, naknadno i nasilno, „ukida“ i „briše“ njihov nacionalni identitet. Pomenute postupke, jedino bismo mogli terminološki da determinišemo, kao „istragu predaka“.

Naime, u Ozrinićima kod Nikšića, na groblju kod hrama Presvete Bogorodice, nalazi se grobnica oficira Staniše Nikolića, nosioca medalje Obilića. Upućeni meštani kažu da je sam oficir Staniša Nikolić izabrao stihove, odnosno epitaf, koji je želeo da stoji napisan na njegovoj grobnici. Ta njegova oporuka je ispoštovana od strane porodice o čemu svedoči fotografija nekadašnje nadgrobne ploče koja je do skora postojala. Međutim, posle smrti Stanišinog unuka, njegov sin, a Stanišin praunuk, Danilo Nikolić, rektor Univerziteta Crne Gore, skinuo je nadgrobni spomenik sa epitafom, a postavio novi na kojem je „nestao“ navedeni epitaf koji je bio posvećen „srpskom junaku Staniši Nikoliću“. Da li je uzrok tome što je na spomeniku pisalo ,, ZA SPAS SRPSKIH IDEALA“ ne moramo ni da se dosećamo?!

Pokušajmo samo da zamislimo hipotetičku situaciju u kojoj bi kakav škotski aristokrata skinuo nadgrobnu ploču sa grobnice svog pretka na kojoj je pisalo da pripada „junačkom škotskom gorštaku“, a da bi na mestu stare postavio novu, gde bi pisalo da je u pitanju, zapravo, „britanski heroj“… Interesantno je, da se dve „dobrosusedske države“, Crna Gora i „Kosovo“ suočavaju sa veoma sličnim „problemima“. Pre nekoliko dana, kosovski Albanci su, po ko zna koji put, uništili jedno srpsko pravoslavno groblje na Kosovu i Metohiji. Razlika, ipak postoji, iako su i razum i ljudskost, u tom besloveslju, u potpunosti isključeni. Vandali na Kosovu i Metohiji uništavaju groblja naroda čiju su zemlju i živote oteli. U Crnoj Gori skrnave nadgrobne spomenike sopstvenog naroda, sopstvenih predaka, sopstvene porodice… i to čine „rukom“, koja u istoj ne bi trebalo da drži „ašov“, već „pisaljku“. To, zapravo, čine „prvom pisaljkom Crne Gore“…

Njegoš bi kazao „…Ođe ljudsko prestaje poznanje…“.


Bosna i Hercegovina

REPUBLIKA SRPSKA – PRIMER BOSNE I HERCEGOVINE

4417724596_33ea226c4e.jpg Nova Vlada Republike Srpske, čiji je premijer Radovan Višković, izabrana je u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Nakon 13 časova zasedanja, pola sata iza ponoći 18. decembra 2018. godine, za izbor Viškovića glasalo je 54 poslanika, protiv je bilo devet, a uzdržanih je bilo četvoro poslanika. Izbor članova nove Vlade podržala su 54 poslanika, protiv je bilo 13, a dva suzdržana.

U novoj entitetskoj vladi osam ministara je iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), tri iz Socijalističke partije (SP), dva iz Demokratskog narodnog saveza (DNS), kao i po jedan iz Demokratskog saveza — Demos, Ujedinjene Srpske (US) i Narodnog demokratskog pokreta (NDP). Dragan Lukač ostaje ministar unutrašnjih poslova, nova ministarka finansija je Zora Vidović, resor pravde i dalje će voditi Anton Kasipović, a ministar zdravlja i socijalne zaštite je Alen Šeranić.

Predsedavajući Predsedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik izjavio je, nakon održanih konsultacija sa predstavnicima parlamentarnih stranaka, da postoji saglasnost da Srbin bude predsedavajući Saveta ministara BiH. Prema njegovim rečima, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i doskorašnji ministar finansija Zoran Tegeltija je predlog SNSD da bude predsedavajući Saveta ministara. Sastanke u zgradi Predsedništva BiH u Sarajevu sazvao je predsedavajući Milorad Dodik, a njima su prisustvovali i članovi Predsedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić.

Predsednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović izjavio je, nakon konsultacija SDA sa članovima Predsedništva BiH u vezi sa formiranjem i imenovanjem predsedavajućeg Saveta ministara, da se trenutno nagoveštava koalicija pobedničkih stranaka SDA-SNSD-HDZ BiH, ali da smatra da je tu potreban i četvrti partner.

„Po meni, to su ljevičarske stranke – DF, Naša stranka i SDP“, rekao je Izetbegović novinarima u Sarajevu nakon konsultacija. Izetbegović je ocenio da je neophodno uraditi program i da se dogovore prioriteti delovanja, te osim imenovanja predsedavajućeg Saveta, da je potrebno i definisati strukturu i odrediti ko preuzima koje resore. Izetbegović je poručio da treba sačekati odluku Centralne izborne komisije, sa obzirom da pre toga ne može biti formiran Dom naroda Parlamenta FBiH. Takođe, potvrdio je izjavu Milorada Dodika, da je novi potencijalni predsedavajući Saveta ministara, Zoran Tegeltija iz SNSD.


Rumunija

KUDA IDE RUMUNIJA U 2019. GODINI?

Na prvi pogled nedokučivi razlozi za velike političke „potrese“ koji u poslednjim mesecima, pa i godinama potresaju svakodnevni život specifične države-članice Evropske unije, kakva je Rumunija, konačno dobijaju svoje „obrise“. Naime, poznato je da je politička kriza u Rumuniji počela pre više godinu dana, kada su pokrenuti mnogi bezbednosno-pravosudni procesi protiv nekolicine javnih ličnosti, pre svih političara i državnih službenika, koji su bili optuženi za korupciju, uključujući i nepotizam, te bavljenje organizovanim kriminalom. Sve do kraja 2018. godine, pomenuti procesi nisu realizovvani putem usvajanja, makar i jedne osuđujuće presude pred nadležnim pravosudnim organima, ali su doprineli stvaranju utiska u javnosti da u „sudskoj grani vlasti“ postoje ličnosti koje su i te kako spremne da se na bespoštedan način bore protiv svih oblika protivzakonitih dela i počinitelja istih u Rumuniji.

Upravo, pojedine sudije i tužioci postali su slavne ličnosti, poput kakvih „pop i rokenrol“ muzičkih izvođača. Kada su tužilačka istraga i rad policijskih organa u zemlji doživeli neuspeh u ispitivanju potencijalnih nedela navedenih političkih ličnosti i državnih službenika, pokrenuti su snažni protesti i javne demonstracije nezadovoljnih građana. Protesti, koji su na svojoj snazi i aktuelnosti, poseban pečat dobili u leto 2018. godine, zabeležili su desetine teških incidenata, nastalih u sukobima organa javnog reda i demonstranata, a u toku istih, slobode je lišeno preko 1000 građana, dok je nekoliko stotina bilo lakše ili teže povređeno. Od početka navedene političke krize i pomenutih protesta, najsnažniji kritičar aktuelne prolevičarske vlade Viorike Dančile (Vasilica Viorica Dăncilă), inače kandidatkinje vladajuće Socijaldemokratske partije (Partidul Social Democrat, PSD), postao je predsednik Republike, Klaus Johanis (Klaus Werner Iohannis), nekadašnji lider danas opozicione Nacionalne liberalne partije (Partidul Național Liberal, PNL), koji je zapravo pripadnik nemačke nacionalne manjinske zajedinice, te je nekada bio i lider nemačke manjinske partije u rumunskom političkom životu.

Johanisov „nemezis“ u proteklih nekoliko godina bio je i ostao Liviu Nikolae Dragnea (Liviu Nicolae Dragnea), predsednik vladajuće Socijaldemokratske partije, za koga pojedini kritičari i protivnici tvrde da je „stvarni gospodar Rumunije“ u drugoj deceniji XXI veka. Napadi na vladu koji predvodi SDP već osam godina (trenutno u koaliciji sa Alijansom liberala i demokrata – Alianța Liberalilor și Democraților, ALDE) nisu zaustavljeni ni od vremena prestanka uličnih protesta. Na najavu Vlade da će u narednom periodu Parlamentu predložiti usvajanje zakona o opštoj amnetiji svih optuženih za korupciju u višegodišnjim procesima izazvali su reakciju predsednika Johanisa, koji je od Evropske unije zatražio suspenziju utvrđene politike predsedavanja ovom nadnacionalnom porodicom naroda, gde bi Rumunija pomenutu poziciju trebalo da preuzme naredne godine, kako bi, upravo njegova zemlja ostala uskraćena za mogućnost profilisanja svoje pozicije na mestu „prve evropske države, među jednakima“.

Uz navedeno, Johanis je najavio da će uložiti veto na najavljeni predlog zakona o amnestiji. Nakon ovih incidenata, lider socijaldemokrata Dragnea, podneo je krivičnu prijavu, pri čemu je zatražio i pokretanje sudskog procesa protiv predsednika države, za krivično delo „veleizdaje“. Međutim, ostaju činjenice da je „vlast socijaldemokrata“, u proteklih četiri godine, postigla sledeće rezultate: prema Lorencovoj krivi distribucije, Džini kojeficijent države, istu je sa „visokog“, „pomerio“ u kategoriju „srednjeg“, što je doprinelo da Rumunija na mernoj skali Ravnomerne distribucije bogatstva, zauzme „visoko“ 34 mesto (do 2012. godine bila je na 56 poziciji). Prema Paritetu kupovne moći (PKP) u okviru BDP, Rumunija je zauzela 42 mesto i ukupno iznosi 517 505 milijardi dolara (do 2012. godine, 52. mesto), dok „per kapita“, isti iznosi 26500 američkih dolara (55. mesto, do 2012. godine, 78. mesto). Ukupni nominalni BDP Rumunije iznosi 245 590 milijardi američkih dolara (49. mesto, do 2012. godine 58. mesto), dok nominalni BDP „po glavi stanovnika“ u Rumuniji iznosi 12575 američkih dolara (67. mesto, do 2012. godine 99. mesto). Indeks humanog razvoja (Human Development Index-HDI), okarakterisan je kao „veoma visok“ i iznosi 0,811 jedinica, što Rumuniju postavlja na 52. mesto zemalja u svetu, u skladu sa normativom selekcije, koji podrazumeva data skala. U proteklih osam godina standard je porastao za osam puta.

Otkriće između 40 i 200, a neki procenjuju i 400 milijardi kubnih metara prirodnog gasa u rumunskim teritorijalnim vodama, uz verovatno prisustvo nafte, „upalilo je crvene alarme“, u pojedinim centrima „svetske moći“. Ministar ekonomije Dane Andruska (Dănuț Andrușcă) iz SDP, u parlamentu je izrazio nameru njegovog ministarstva i vlade da Rumunija pristupi pregovorima sa Gaspromom i vladom Turske u vezi sa potencijalnom izgradnjom jednog kraka „Turskog toka“, koji bi polazio iz Crnog mora, preko Rumunije, gde bi se na „centralni gasovod“, priključio u Mađarskoj. Istovremeno, Rumunija je i zvanično najavila izgradnju sopstvene „gasovodne industrije i tehnologije“, gde je izrazila uverenje da bi u tim potencijalnim poslovima, veliku podršku i saradnju očekivala od Narodne Republike Kine i njenih investitora.

Slično odnosima između Bugarske i njenih zapadnih partnera, Rumunija se odmah našla pred kritikama Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, koji vladu u Bukureštu optužuju za „reafirmisanje recidiva komunizma“, te da socijaldemokrati ne poštuju osnovne demokratske političke vrednosti, kao ni vladavinu prava. Takođe, Dragneu je dobio kritike da, pored javnog manifestovanja podrške članstvu u NATO-paktu i Evropskoj uniji, isti neguje, istina prikrivene, ali sadržajne veze sa „Putinovom Rusijom“. Iz krugova „briselske admnistracije“ „dolaze i glasovi“, da Dančilina vlada, zapravo nema većinu u parlamentu, a ni podršku građana.

Ne zaboravimo da je na protestima u višemilionskom Bukureštu, na ulice izlazilo tek nekoliko hiljada nezadovoljnih građana, dok u Senatu rumunskog Parlamenta, od 136 senatora, SDP i Alijansa liberala i demokrata imaju 83 mesta (SDP 71, ALD 12), a vladu podržava i Demokratska alijansa Mađara u Rumuniji (Romániai Magyar Demokrata Szövetség, RMDSZ; Uniunea Democrată Maghiară din România, UDMR) sa svojih 9 senatora. Opozicioni senatori iz redova NLP (25), Unije rumunskog spasa (Uniunea Salvați România, USR ) (13), Partije narodnog pokreta (Partidul Mișcarea Populară, PMP) (5), te jedan nezavisni senator, ukupno čine grupu od 44 senatorska mesta. U Domu delegata rumunskog Parlameta, od 329 deputata, vladajuća koalicija poseduje 168 mandata (SDP 149, ALD 19), a izvršnu vlast Dančiline administracije podržava i 17 poslanika iz redova predstavnika nacionalnih manjina, kao i DAMR sa 21 poslanikom. Opozcione klubove čini ukupno 123 poslanika (NLP 67, URS 27, PMP 13 i nezavisni poslanici 16).