fbpx

ANALIZA LOKALNIH IZBORA U MAĐARSKOJ 2019. GODINE

28/10/2019
Autor :
Analize/Geopolitika

IZBORNA PRAVILA I DRŽAVNO USTROJSTVO

U Mađarskoj su 13. oktobra 2019. godine održani lokalni izbori. Materija lokalnih izbora u Mađarskoj je regulisana Ustavom iz 2011. godine i posebnim zakonima. Član 23. Ustava Mađarske reguliše aktivno i pasivno biračko pravo na lokalnim izborima.
Od 2011. godine se Mađarska više zvanično ne naziva „Republika Mađarska“ nego „Mađarska“, kao deo projekta vladajućeg Fidesa koji je za cilj imao potpuni raskid sa komunističkom prošlošću i objedinjavanje različitih istorijskih faza u procesu razvoja mađarske državnosti.

Pored mađarskih državljana koji su žitelji određenih lokalnih samouprava, pravo glasa na ovim izborima imaju i svi državljani neke druge članice Evropske Unije koji su ispunili rezidencijalni uslov, odnosno imaju prijavljeno prebivalište na teritoriji Mađarske. Isto pravilo važi i za sva lica kojima je priznat status izbeglice ili koji su uživaoci političkog azila.[1]

Državljani neke druge članice EU koji imaju prijavljeno prebivalište u Mađarskoj, a nisu državljani Mađarske, ne mogu glasati na parlamentarnim izborima, već samo na lokalnim. Istovremeno, državljani Mađarske koji nemaju prijavljeno prebivalište u Mađarskoj ne mogu glasati na lokalnim izborima, ali mogu glasati putem pošte na izborima za državni parlament. Posedovanje nepokretnosti nije zakonski uslov za odobrenje prijave prebivališta na teritoriji određene lokalne samouprave.

Glasanje je tajno, a starosni uslov za konzumaciju aktivnog i pasivnog biračkog prava iznosi navršenih 18 godina života. Birači se moraju registrovati u zakonom propisanom roku kako bi mogli da glasaju na izborima, takođe rezidencijalni uslov podrazumeva da je birač uredno prijavio prebivalište na teritoriji lokalne samouprave za čije organe glasa najmanje tri meseca pre datuma održavanja izbora.

Mađarska je unitarna država, koja se deli na sedam statističkih regiona. Kada je o upravi reč, srednji nivo vlasti u Mađarskoj su županije. Ukupno, postoji 19 županija, koje imaju svoje parlamente i svoje administrativne centre. Takođe, glavni grad države Budimpešta uživa poseban status. Budimpešta se deli na 23 gradske opštine (gradski distrikti – mađ. kerület), koje imaju sopstvene organe lokalne samouprave.

U Mađarskoj po preseku od 01.01.2018. godine postoji 3154 gradova i sela, koji imaju sopstvene organe lokalne samouprave. U Mađarskoj pored grada Budimpešte sa posebnim statusom, 23 naselja uživaju status „grada od županijskog značaja“, što uključuje i 18 županijskih centara. Još 321 naselje uživa status „grada“. Preostalih naselja, uglavnom ruralnog karaktera, je 2.809 i ona uživaju status opštine (község), što je najniži nivo teritorijalne organizacije u Mađarskoj. Status opštine uživa svako naseljeno mesto koje je teritorijalno povezano i u kom stalno živi najmanje 300 lica.

Gradovi i opštine imaju svoje lokalne organe vlasti, sopstvene parlamente, gradonačelnike/predsednike opština (polgármester) i staraju se o održavanju javne higijene, obezbeđuju pristup predškolskom nivou obrazovanja, staraju se o lokalnim putevima, imaju sopstveni budžet i u sklopu administracije matičarsko-notarsku službu koje vrše najosnovnije birokratske usluge. U svakom mestu se održavaju izbori na kojima se biraju lokalni organi vlasti. Shodno mađarskim propisima, mandat odbornicima i gradonačelnicima traje pet godina.

Na lokalnim izborima se glasalo i za novi sastav parlamenata 19 županija (srednji nivo vlasti) kao i za parlament grada Budimpešte i parlamente preostalih 18 županijskih centara i drugih naseljenih mesta sa statusom grada ili opštine. Budimpešta kao glavni grad države uživa poseban status, međutim, paradoksalno, ona je istovremeno i administrativni centar Peštanske županije iako u sastav ove županije sama ne ulazi. Grad Eger je najveće naselje u Peštanskoj županiji i jedino je naselje u Mađarskoj koje ne uživa status administrativnog centra županije u čiji sastav ulazi a unutar koje predstavlja istovremeno i najveće naselje. Broj članova županijskih parlamenata uslovljen je brojem građana koji žive na teritoriji konkretne županije.

Koalicija FIDES/KDNP je zabeležila apsolutnu pobedu u svim županijskim parlamentima. Ovaj rezultat govori u prilog tvrdnji da je Orbanova koalicija i dalje najdominantnija politička snaga u Mađarskoj, gledano pojedinačno, da poseduje najbolju stranačku infrastrukturu i da je u ruralnim delovima zemlje i dalje neprikosnovena.

Ipak, rezultati u najvećim mađarskim gradovima govore o sinergijskom efektu ujedinjenja mađarske opozicije, kao i o sve dubljem jazu između Orbana i urbanih birača, koji je istina i ranije bio uočljiv, mada je tek na ovim izborima u potpunosti došao do izražaja.

Izbori za članove županijskih parlamenata održavaju se po proporcionalnom sistemu, gde izborni cenzus iznosi 5% za jednu listu. Ukoliko listu čini koalicija dve partije cenzus iznosi 10%, a ukoliko je reč o koaliciji tri i više partija cenzus iznosi 15%.

Lokalni izbori za članove gradskih i opštinskih parlamenata (u daljem tekstu odbornici) se razlikuju u odnosu na to koliko konkretna jedinica lokalne samouprave ima stanovnika.

Ukoliko je reč o JLS sa najmanje 10.000 građana, odbornici se biraju po većinskom, jednokružnom sistemu, a teritorija JLS se deli na onoliko izbornih jedinica koliko je potrebno izabrati odbornika, ponovo shodno broju stanovnika, uz određeni broj kompenzacijskih mesta u lokalnim parlamentima.

Ukoliko je reč o JLS sa manje od 10.000 građana, odbornici se biraju po većinskom sistemu, gde građani imaju pravo da glasaju za onaj broj kandidata, koliko lokalni parlament broji mesta, ali ne više od tog broja (slično izborima za najveći broj saveta mesnih zajednica u Republici Srbiji).

Izbori za gradonačelnike se održavaju po jednokružnom, većinskom sistemu i za njih se glasa na posebnom listiću. Stoga je moguća situacija u kojoj gradonačelnik dolazi iz jedne političke opcije, a većinu u lokalnom parlamentu formira njemu suprotstavljena politička opcija.

Izbori za županijske parlamente:



UČESNICI IZBORA

FIDES je vladajuća i najpopularnija politička partija u Mađarskoj. Partija je nastala 1990. godine, pod imenom FIDES, što je akronim za Fiatal Demokraták Szövetsége, odnosno Omladinski demokratski savez.

Partija je članica Evropske narodne partije, ideološki se nalazi na poziciji desnog centra, zastupa demohrišćanske stavove, konzervativne poglede kada su u pitanju identitetske teme, kao i tradicionalne vrednosti mađarskog društva. Takođe, u oblasti ekonomske politike, partija se zalaže za umereni protekcionizam. FIDES je na vlasti u Mađarskoj od 2010. godine. Prethodno, partija je vladala u periodu od 1998. do 2002. godine kada je država postala punopravna članica NATO saveza i načinila veliki iskorak ka punopravnom članstvu u EU. Partija se protivi propisivanju kvota Evropske Unije za obavezan prijem imigranata sa Bliskog istoka.

Na čelu partije se od njenog osnivanja nalazi Viktor Orban (predsednik Vlade Mađarske u periodu 1998 – 2002 i 2010 – do danas).

Hrišćansko-demokratska narodna partija (KDNP) – je vladajuća politička partija u Mađarskoj i predstavlja manjeg koalicionog partnera političkoj partiji FIDES, sa kojom je formirala listu i na parlamentarnim izborima 2018. godine. Ova stranka je članica Evropske narodne partije, ideološki se nalazi na poziciji desnog centra, politika partije je kreirana pod snažnim uticajem hrišćanskih učenja. Partija je konzervativnih pogleda kada su u pitanju društvene teme. Protivi se istopolnim bračnim zajednicama i abortusu. Na čelu KDNP-a nalazi se Žolt Šemjen, koji je i zamenik predsednika Vlade Mađarske.

LMP – Politika može biti drugačija (Lehet Más a Politika) – je opoziciona politička partija u Mađarskoj. Partija je nastala 2008. godine. Partija se nalazi na liberalnim ideološkim pozicijama, zalaže se za očuvanje životne sredine i članica je Evropske zelene partije.

Najveću podršku uživa u pojedinim urbanim područjima Budimpešte. Ipak, pojava političkog pokreta Momentum je osetno naštetila LMP-u koji u poslednjih godinu dana rapidno gubi podršku.

MOMENTUM – je opoziciona politička partija u Mađarskoj. Stranka je nastala 2017. godine, kao građanski pokret koji se protivio aplikaciji Budimpešte za održavanje Letnjih olimpijskih igara. Stranka je evrofederalističke orijentacije, članica
Pokreta za obnovu Evrope (bivši ALDE), desno-liberalnih pogleda. Na spoljnopolitičkom planu, stranka je otvoreno antimoskovske orijentacije.

Demokratska koalicija – je opoziciona politička partija na čijem čelu je Ferenc Đurčanj, nekadašnji lider Mađarske socijalističke partije i bivši premijer Mađarske (2004 – 2009). Partija je nastala nakon rascepa u Mađarskoj socijalističkoj partiji 2011. godine. Članica je frakcije Progresivne alijanse socijalista i demokrata (bivši PES) u Evropskom parlamentu.

Mađarska socijalistička partija – je opoziciona politička partija u Mađarskoj.
Partija je nastala 1990. godine, kao delimični naslednik Mađarske socijalističke radničke partije, koja je vladala državom u vreme komunizma, nakon gušenja Mađarske revolucije 1956. godine, pa sve do pada komunističkog režima 1989. godine. Partija je vršila vlast u periodima 1994. – 1998. i 2002. – 2010. godine.

Partija se ideološki nalazi na pozicijama levog centra, članica je Progresivne alijanse socijalista i demokrata. MSP od pada sa vlasti 2010. godine ne uspeva da se politički oporavi sve do danas.

Partija se doslovno raspala, njen bivši lider i bivši premijer Ferenc Đurčanj, koji je zbog svojih koruptivnih radnji i skandala „Balatonski govor“ ili „Őszödi beszéd“[3] i među najzaslužnijima za Orbanovu pobedu 2010. godine, formira sopstvenu stranku („Demokratska koalicija“). Skandal „Balatonski govor“ se odnosi na čuvenu aferu iz 2006. godine, neposredno nakon parlamentarnih izbora na kojima se Đurčanj izborio za svoj novi premijerski mandat.

Maja meseca 2006. godine, nedugo nakon parlamentarnih izbora na kojim je MSP zabeležila pobedu, partija je održala zatvorenu konferenciju, na kojoj su analizirani rezultati, u letovalištu, na obali čuvenog jezera Balaton.

Đurčanj je otvoreno govorio o korupciji u redovima partije, ali i na državnom nivou. Čuveni su njegovi citati: „Lagali smo u poslednjih godinu i po, dve godine smo lagali“; „Majka me pita da li se to stvarno zdravstvo tako popravilo, a ja joj odgovaram nije mama, nego prepoznaju da si moja, pa ti zato povlađuju“; „Nemamo mnogo izbora. Za***ali smo i to ne malo, nego mnogo!“; „Ne možete navesti nijednu ozbiljniju meru vlade koja je dala rezultat. Nijednu“ i dr.

Iako je sastanak bio zatvorenog tipa, do danas nepoznati pojedinac, krišom je snimao premijerov govor, koji je obilovao vulgarnostima, te ga septembra meseca poslao na adrese brojnih mađarskih medija. Objava ovog govora je dovela do velike krize vlade, višemesečnih nasilnih demonstracija u Budimpešti i jačanja ekstremne desnice u vidu Jobika ali i do definitivnog pada popularnosti MSP-a i samog Đurčanja, što je Orban umeo da iskoristi. Iako se Đurčanj povukao sa mesta premijera aprila meseca 2009. godine i nije bio kandidat za premijera na izborima 2010. godine, poraz socijalista više niko nije mogao sprečiti.

Đurčanj se nakon uspeha na ovogodišnjim izborima za Evropski parlament postavio i kao lider opozicije. Zanimljivo, iako je DK članica levocentrističke Alijanse socijal-demokrata, Đurčanj je pregovarao o prelasku u liberalni Pokret za obnovu Evrope (bivši ALDE) nakon izbora, ali do ovog političkog transfera ipak nije došlo.

Iz MSP su iznikle još neke političke partije, koje sada egzistiraju na političkoj sceni zahvaljujući koaliranju upravo sa ostatkom partije koju su napustili. MSP je promenila čak četiri predsednika od kako je prešla u opoziciju i nalazi se u stanju kontinuirane političke konfuzije.

Mađarska socijalistička partija, koja je bila predvodnica šire, levo orijentisane koalicije 2014. godine, u narednim godinama ne samo što nije uspela da se nametne kao pijemont opozicije, nego je čitave mesece tokom 2017. godine provodila pregovarajući sa Demokratskom koalicijom svog bivšeg lidera Ferenca Đurčanja, da bi naposletku koaliciju formirala samo sa jednom sebi srodnom partijom – Dijalog za Mađarsku i tako zapravo ugrozila i sopstveni ulazak u parlament na parlamentarnim izborima 2018. godine. Naime, izborni rezultati govore da je ova dvojna koalicija osvojila tek 1,91% glasova više, nego što je bilo neophodno da bi po proporcionalnom sistemu ostvarili pravo na svoje predstavnike.

Demokratska koalicija Ferenca Đurčanja je još eklatantniji primer kako politička sujeta pojedinca može dovesti čitav pokret na granicu političkog opstanka. Demokratska koalicija je uspela da osvoji tek 0.37% glasova više nego li što je bilo potrebno da ostane parlamentarna i nakon polednjih izbora.

Nije MSP sa svojim derivatima bio zamajac pobede opozicije u Budimpešti i drugim urbanim centrima, nego nova politička snaga oličena pre svih u Momentumu i pojedincima koji su uspeli da objedine podršku širokog kruga birača, kao i referendumska atmosfera kojoj je i sam Orban doprineo tokom poslednje izborne kampanje.

Jobik – Pokret za bolju Mađarsku – je opoziciona politička partija u Mađarskoj. Partija je nastala 2002. godine kao Desničarska omladinska asocijacija – Jobboldali Ifjúsági Közösség – JOBBIK.

Godine 2003. pokret je prerastao u političku partiju. Partija je prešla izborni cenzus 2010., 2014., 2018. godine na parlamentarnim izborima.

Partija je godinama zastupala ultranacionalističku ideologiju, ekstremno desnu političku orijentaciju, antisemitizam i zalagala se za poništavanje Trijanonskog sporazuma iz 1921. godine i posledičnu promenu granica u regionu, što bi dovelo i do pripajanja AP Vojvodine Mađarskoj. Takođe, partija se godinama zalagala i za napuštanje Evropske Unije od strane Mađarske. Na spoljnopolitičkom planu zagovarali su približavanje Moskvi i podržavali ruske operacije u Ukrajini 2014. godine.

Jobik nije članica nijednog političkog saveza u Evropi.

Ipak, u poslednje dve godine, Jobik je promenio svoje stavove po brojnim pitanjima, pokušavajući da se udalji od pozicija ekstremne desnice i približi desnom centru. Jobik se više ne zalaže za napuštanje Evropske Unije od strane Mađarske. Na čelu partije se od 2006. godine nalazio Gabor Vona, koji je nakon izbora 2018. godine podneo ostavku.

Od ovog momenta Jobik slabi i beleži drastičan pad na izborima za Evropski parlament. Ovaj trend se nastavio i na poslednjim lokalnim izborima. Jobik je u poslednje dve godine sa prosečne podrške od 20% pao na prosečnih 7% potpore u biračkom telu.

GUBITAK URBANIH GLASOVA

Ovogodišnji lokalni izbori predstavljali su najozbiljniji test za mađarskog premijera Viktora Orbana tokom druge ere njegove vladavine. Po prvi put od 2010. godine Orban je naspram sebe imao dva opasna faktora, koja su se u simbiozi pokazali kao nepremostive prepreke i koji su doveli do prvog velikog poraza Fidesa u ovoj deceniji, koji ima i konkretne političke implikacije.

Pre poslednjih lokalnih izbora Fides je već beležio određena popuštanja pred levo-liberalnom opozicijom, koja nisu imala dublje posledice. Naime, 2014. godine Orban se suočio sa masovnim demonstracijama i više desetina hiljada ljudi na ulicama koji su nedeljama uporno protestovali, za ključnim zahtevom – povlačenje zakonskog predloga vlade koji je imao za cilj da se oporezuje upotreba interneta u zemlji. Uvidevši ozbiljnu rešenost dela urbanog građanstva da istraje u svojim, tada još uvek politički nedovoljno artikulisanim zahtevima, Orban je povukao sporni zakonski predlog.

Drugi ozbiljan udarac Orban je zadobio pre tri godine.

Tada je propao referendum koji je raspisao u jeku migrantske krize i sukoba sa Briselom i Berlinom na ovom pitanju. Referendum nije uspeo jer na njega nije izašao zakonom propisan broj građana (50% + 1 upisan birač).

Pitanje na referendumu je glasilo: Da li želite dati mandat Evropskoj Uniji na osnovu kog bi mogla naseliti nemađarske državljane u Mađarsku i bez odobrenja Nacionalne skupštine?

Referendum je proglašen neuspelim zbog nedovoljne izlaznosti birača.

Izlaznost na referendumu 2016. godine.

Ubedljivo najniži nivo izlaznosti u Budimpešti na referendumu je još 2016. bio jasan signal da se politički procesi u inače, dominantno liberalnoj Budimpešti, vraćaju unazad.

Ipak, ni prvi ni drugi udarac nisu imali konkretne implikacije po Orbana i vladavinu Fidesa, pošto su na narednim izborima za Državni dom (nacionalni parlament) i Evropski parlament zabeležili ubedljive pobede.

Ipak, 2019. godine mnoge okolnosti nisu bile naklonjene Orbanu.

Svesni da je popularnost Viktora Orbana i Fidesa i dalje veoma visoka, da je konzervativno biračko telo čvrsto vezano uz mađarskog premijera, te da je na narativu „odbrane hrišćanske Evrope“ i borbe protiv nametnutih imigrantskih kvota iz Brisela, uspeo godinama nametati ključne teme koje su okupirale medijski prostor, opozicioni prvaci su odlučili da prevaziđu međusobne razlike i naprave savez koji je ideološki potpuno nekonzistentan. Savez koji je za cilj imao samo i isključivo pobedu nad kandidatima Fidesa i prevazilaženje okolnosti izbornog sistema koji opoziciji u ovom momentu ne idu na ruku, s obzirom na dominaciju Fidesa kao pojedinačno najsnažnije opcije.

Ujedinjenje opozicije se nametnulo kao imperativ, jer bi u suprotnom Fides neometano nastavio da vrši vlast, dok bi se iz izbora u izbore postavljalo samo pitanje novog lidera opozicije.

Opozicioni prvaci su mesecima pregovarali o zajedničkom kandidatu. Kako bi izbegli situaciju u kojoj bi politička arbitrarnost presudila i nadjačala volju birača, organizovani su čak i izbori unutar opozicionog saveza za kandidata koji će se suprotstaviti gradonačelniku prestonice Ištvanu Tarlošu.

Na ovim izborima je pobedio Gergej Koračonj (čije prezime se bukvalno može prevesti kao Božić – prim. aut.) Reč je o mladom (rođen 1975. godine) univerzitetskom profesoru, politikologu, građanskom aktivisti liberalne orijentacije. Koračonj je od 2009. godine bio član levo-liberalnog LMP-a, da bi ga 2013. godine napustio, kada je došlo do velikog raskola u stranci i priključio se novoosnovanom „Dijalogu za Mađarsku“. Godinu dana kasnije, pobedio je na izborima za predsednika 14. gradske opštine u Budimpešti.

Koračonj se pokazao kao kandidat koji može objediniti ne samo partijske vođe, nego i aktiviste svih opozicionih opcija, od svoje bivše partije LMP, do novoformiranog Momentuma. Šta više, Koračonj je uživao i tihu podršku ideološki udaljenog Jobika, koji nije zvanično stao uz njega, ali je odlučio da na izbore ne izađe sa svojim kandidatom, kako ne bi doprineo rasipanju opozicionih glasova.

Koračonj

Ipak, do rasipanja je došlo. Prestonički bloger i publicista Robert Pusir, povukao se iz primarnih izbora i objavio sopstvenu kandidaturu, nezadovoljan tokom ovog procesa.
Pusir je naposletku osvojio 4.46% ili 30.972 glasa što ipak nije bilo dovoljno da se ugrozi pobeda Koračonja.

Tokom izborne kampanje, Fides je načinio dve strateške greške. Potcenio je protivkandidata i lansirao kampanju koja je bila direktno usmerena na njegovu ličnost, nedovoljno ističući rezultate koje je partija ostvarila, tokom vođenja prestonice u poslednjih 9 godina. Treba ipak biti svestan i činjenice da je Budimpešta od obnove višestranačja 1989. godine bila naherena liberalno. Postavljalo se samo pitanje da li će dominirati partije koje su u ekonomskim politikama više naklonjene levim ili desnim idejama, ali kada je o socijalnim politikama reč, Budimpešta decenijama nije plodno tle za konzervativizam.

Ovo se delimično promenilo u drugoj deceniji 21. veka, budući da je Budimpešta jedini grad u Mađarskoj koji kontinuirano beleži porast broja stanovništva, te da u grad dolaze i tradicionalizmu naklonjeniji birači iz ruralnih područja, kao i da talas emigracije iz Budimpešte kontinuirano raste naročito u krugovima koji su finansijski dobrostojeći, ali su nezadovoljni vlašću Fidesa iz ideoloških, a ne egzistencijalnih razloga.

Ovi sociološki momenti, kao i izborni sistem, ali i potpuna razjedinjenost opozicije, omogućili su Orbanovom čoveku od poverenja i dugogodišnjem lideru prestoničkog Fidesa Ištvanu Tarlošu da pobeđuje na izborima za gradonačelnika 2010. i 2014. godine.

Tarloš je po mnogo čemu bio idealan kandidat Fidesa 2010. godine. Reč je o rođenom Peštancu, koji potiče iz porodice visokih intelektualaca, koji se nije bavio politikom u vreme komunizma i koji je svoju političku karijeru započeo kao član SDS (Liberalno-demokratski savez). SDS je bio formiran po ugledu na nemački FDP i dominirao je političkom scenom Budimpešte godinama, pre nego što je doživeo brodolom na izborima 2010. godine i potom formalno nestao sa političke scene. Takođe, reč je o religioznom i porodičnom čoveku, što ga, između ostalog, čini prihvatljivim i Fidesovim biračima.

Tarloš je još 2006. godine dokazao koliko u političkom smislu znači svojoj partiji FIDES. Iako je izgubio na tadašnjim lokalnim izborima od kandidata SDS za samo 1%, njegov rezultat je bio istorijski maksimum FIDES-a u prestonici.

Njegove mandate nisu pratile velike korupcionaške afere i umnogome je doprineo jačanju infrastrukture prestonice. U prvom mandatu je uspeo da okonča decenijama odlagani projekat izgradnje četvrte linije metroa u Budimpešti. Zanimljivo, Budimpešta je drugi grad u Evropi koji je dobio metro, nakon Londona. Prva linija je napravljena još 1896. godine.

Uz vizionarske poduhvate poput aplikacije za Letnje olimpijske igre 2024. za šta nije dobio podršku opozicije, Tarloš je sprovodio velike projekte finansirane iz fondova EU. Ipak, čini se da nije poražen u borbi za treći mandat zbog sopstvenog rada, koliko zbog simbioze nekoliko faktora.

  • Opoziciono ujedinjenje je motivisalo liberalne birače da u većem broju izađu na birališta. Stvoren je snažan sinergijski efekat, čemu je svakako doprinela i Koračonjeva lična harizma.
  • Ovi izbori su imali referendumski karakter. Orbanova retorika je bila i oštrija nego inače (pretnja da neće ulagati u kapitalne projekte u gradove u kojima pobedi opozicija), kontinuirana negativna kampanja, uz malo fokusa na pozitivne odlike sopstvenog kandidata, što je dodatno motivisalo opoziciju.
  • Apatija i očigledan gubitak određenih urbanih glasača Fidesa. Godinama je u Mađarskoj Orban stavljao akcenat na identitetska pitanja, a manje na socijalna. Optužbe za korupciju i bahaćenje nosioca vlasti su potcrtane u finišu kampanje, kada je objavljen snimak gradonačelnika Đera Žolta Borkaija i člana Fidesa, sa luksuzne jahte, navodno načinjen u Hrvatskoj, gde nominalno konzervativni i oženjeni Borkai, koji se zalaže za porodične i hrišćanske vrednosti, stupa u seksualni odnos sa mlađom ženom.
  • Iako samog Borkaija ovaj incident nije koštao pozicije gradonačelnika, pošto je ponovo zabeležio pobedu, on sigurno jeste naštetio Fidesu u celini. Tome je doprinela i nemušta reakcija samog Orbana, koji je već dolazio u sukob sa Borkaijem i udaljio ga sa mesta predsednika Olimpijskog komiteta Mađarske 2017. godine, ali se ipak nije usudio da se sa njim politički razračuna do kraja, iako je imao dovoljno instrumenata da postupi tako. Pokazalo se još jednom da polovična rešenja tokom sukoba ovog tipa, ne mogu dati prave rezultate.
  • U Budimpešti je takođe došlo i do pasivizacije fidesovskog biračkog tela i zbog osećaja već ostvarene pobede. Naime, u poslednjih mesec dana kampanje, objavljeno je 7 velikih istraživanja renomiranih organizacija, koje se godinama bave ovim poslom. Svih 7 istraživanja je prognoziralo Tarloševu pobedu (od 1% do 13% razlike u korist kandidata Fidesa). I svih 7 je bilo pogrešno.

Gubitak Budimpešte nije jedini problem za Fides. Od preostala 23 grada županijskog statusa, opozicija je pre ovih izbora kontrolisala 3. Sada kontroliše njih 10 i to 4 od 5 najvećih (Budimpeštu, Segedin, Miškolc i Pečuj). Protestantski bastion Debrecin (i sam Orban je protestant) i drugi po veličini grad u Mađarskoj, ostao je jedini iz prve petorke pod Fidesovom kontrolom.

Izbori u Budimpešti.

Naročito je bolan udarac zadat Fidesu u Hodmezevašarhelju.Pre ovih izbora, od 5 najvećih gradova, opozicija je kontrolisala samo Segedin, koji i jeste ključno opoziciono uporište i kojim od 2002. godine suvereno vlada Laslo Botka. Zbog svoje levičarske orijentacije i nanošenja gubitaka Fidesu, čak i u momentima kada je ova partija pobeljivala u svim drugim županijskim centrima, Segedin u političkoj javnosti Mađarske nosi nadimak „Piros város“ („Crveni grad“).

Hodmezevašarhelj (Hódmezővásárhely – bukvalan prevod „Vašarište dabrove livade“) je grad u južnoj Mađarskoj, u Čongradskoj županiji, nedaleko od granice sa Srbijom i granice sa Rumunijom. Grad prema službenim procenama danas ima oko 44.000 stanovnika i ne bi naročito privlačio pažnju da nisu prisutna dva politička elementa.

U februaru 2018. u ovom gradu su održani lokalni izbori. Kompletna opozicija se u drugom izbornom krugu ujedinila oko jednog kandidata Petera Marki-Zeja koji je porazio kandidata vladajuće partije Zoltana Hegeduša. Rezultat je bio iznenađujuće ubedljiv 57.5% prema 41.6% i opozicioni kandidat je postao gradonačelnik. Ovaj rezultat nije bio očekivan i predstavljao je udarac za FIDES s obzirom na činjenicu da je do njega došlo u gradu koji je godinama bio uporište partije Viktora Orbana. Zanimljivo, reč je o gradu kojim dominira agnosticizam (što je trend u celoj Mađarskoj), dok su od opredeljenih vernika, u blagoj većini rimo-katolici u odnosu na protestante.[4]

Drugi bitan element jeste činjenica da iz ovog grada dolazi Lazar Janoš, jedan od najbližih saradnika Viktora Orbana i bivši član Vlade, koji je obavljao funkciju sličnu sekretaru Vlade, sa nešto širim ovlašćenjima. Lazar Janoš je i bivši gradonačelnik ovog grada i lice koje je FIDES kandidovao na većinskoj listi na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. Lazar Janoš je percipiran kao jedna od najuticajnijih političkih ličnosti u Mađarskoj, veoma konzervativnih stavova i često vrlo oštrih izjava i istupa u javnosti.

Lazar Janoš se naročito našao na udaru levo-liberalnih medija ne samo u Mađarskoj, nego i u drugim evropskim državama, nakon videa koji je snimio i objavio na svom Fejsbuk profilu 06. marta 2018. godine, u kom stoji na ulici u Beču i govori o tome kako je ovaj grad „preplavljen migrantima, kako je kriminal u porastu, da je grad sve neuredniji, a da se na ulici teško može čuti nemački jezik“.

Uprkos velikoj buri koju je izazvao ovaj snimak u javnosti, Lazar Janoš nije odstupio od svojih stavova, pokušavajući da na taj način, produži kontinuitet sopstvene vrlo otvorene i neskrivene podrške politici svoje partije kada je u pitanju migrantska kriza i odluke zvanične Budimpešte da ne prima imigrante iz azijskih zemalja, mimo ranijim zakonima predviđene procedure.

Opozicija u ovom gradu je gajila nadu da bi „strateškim glasanjem“, mogla poraziti Lazara i tako naneti ozbiljan politički udarac i Orbanu Viktoru lično. Ipak, to se na parlamentarnim izborima prošle godine nije dogodilo, pošto je uz izlaznost od 71.5% Lazar zabeležio pobedu osvojivši 51.78% glasova odnosno oko 8.000 glasova više nego li 2014. godine.

No, Fides nije uspeo da zadrži ovaj trend. Tako je uprkos ozbiljnom trudu i uloženim sredstvima velikog obima, opozicija uspela da ponovo zabeleži pobedu u ovom gradu, na minulim lokalnim izborima.

ZAKLJUČCI

  • Fides je i dalje najdominantnija politička opcija u Mađarskoj i u prilici je da kreira političku atmosferu u državi. Ipak, Orban mora izvući pouke iz ovog, najsnažnijeg udarca koji mu je zadat tokom druge ere njegove vladavine od 2010. godine. Fides nikako ne sme ignorisati činjenicu da gubi podršku u urbanim centrima i to čak i na onim mestima gde demografska struktura nije tako negativno naklonjena najvećoj partiji desnog centra. Ignorisanje poraza u internim analizama, može samo dovesti Fides u još nepovoljniju situaciju. Stoga bi najdelotvornije bilo posvetiti se podmlađivanju širokog sloja lokalnih funkcionera, umesto kreiranja političkih eufemizama.
  • Opoziciono ujedinjenje je dovelo do sinergijskog efekta. Ohrabreni ovim rezultatom, opozicioni prvaci će verovatno nastaviti u istom pravcu i kada se budu približili neki novi izbori. Ipak, borba za mesto partijskog lidera u ideološki šarolikoj i krajnje fragmentiranoj, ali i u velikoj meri, nevoljnoj koaliciji, biće prvi veliki naredni test, sa kojim će mađarski opozicionari morati da se suoče. Ipak, resursi koje će kontrolisati opozicione partije u narednom periodu, iako nisu krucijalni, nešto su na šta do sada nisu mogle da računaju.
  • Fides mora izvući ozbiljne pouke iz ovog poraza i za početak ga nazvati pravim imenom, kako se u skorijoj budućnosti ne bi suočio sa još većim izazovima.

REFERENCE

  1. https://www.constituteproject.org/constitution/Hungary_2011.pdf
  2. https://www.valasztas.hu/helyi-onkormanyzati-valasztasok-2019
  3. https://www.youtube.com/watch?v=SQkl87o1JfE
  4. http://www.ksh.hu/apps/hntr.telepules?p_lang=HU&p_id=08314